Biramo ljude da nas predstavljaju, a oni često biraju one koji nisu kvalifikovani za pozicije koje zauzimaju. Visoka funkcija u javnom preduzeću ne znači uvijek stručnost, ponekad znači samo dobre veze ili političku podršku. Ako ljudi koji odlučuju ne biraju prema znanju, da li je ovo zaista predstavnička demokratija? Demokratija ne funkcioniše kada se moć dijeli po vezama, a ne po sposobnostima. Znanje i kompetentnost moraju biti prioritet, za sve nas.

Kada veze i podobnost odlučuju o pozicijama, stručnost i iskustvo gube značaj. Javna preduzeća postaju prostor za nagrađivanje, a ne za kompetentno vođenje. Ako ti koji odlučuju ne poznaju svoj posao, kako očekujemo da društvo funkcioniše? Titula ili funkcija ne znače automatski znanje. Visoka pozicija ne garantuje stručnost. Problem nastaje kada se kompetencija zamijeni političkim favoritizmom , i cijelo društvo to osjeti.

Nepotizam u institucijama šalje jasnu poruku: veze su važnije od znanja. Rezultat? Loša organizacija, pad povjerenja građana i sve slabije vođenje javnih poslova. Ako društvo ne nagrađuje sposobnost, nikad nećemo napredovati.

Biramo predstavnike da nas vode, ali kad oni biraju podobne umjesto sposobnih, demokratija se pretvara u farsu. Predstavnička demokratija zahtijeva informisane i odgovorne odluke, a ne poslušnost i političke privilegije. Za pravu promjenu potrebno je zahtijevati kompetenciju i odgovornost. Svaka funkcija u društvu treba biti zasnovana na znanju i sposobnosti, a ne na vezama ili politici. Samo tako možemo graditi istinski reprezentativno i efikasno društvo.

Predstavnička demokratija, da li je stvarno validna ako kampanja kandidata traje samo par mjeseci? Može li neko relativno anoniman biti legitiman predstavnik građana? Ili je prava legitimnost rezultat čitavog života, iskustava i postignuća? Na kraju, neki parametri moraju biti ispoštovani , bilo da su to obrazovanje, stručnost ili privatni uspjesi. Demokratija zahtijeva više od kratkoročnih kampanja, zahtijeva odgovornost i sposobnost da stvarno predstavljaš ljude.