Veliki pozdrav, dragi čitaoci — vaš najdraži online babuka je tu sa novom političkom analizom. Davos je i ove godine okupio političku kremu iz cijelog svijeta. Bosnu predstavlja gospođa Kiršto, Hrvatsku Plenković, dok Srbiju predstavlja veteran Davosa, Aleksandar Vučić. Aco se pohvalio kako je od svih prisutnih najčešće bio u Davosu i usput naglasio svoju skromnost upakovanu u politički populizam. Pojasnio je i kako njegova država nema para za skupe hotele u centru Davosa te da je on iznajmio jeftiniji hotel od samo četiri zvjezdice, koji je dvadeset kilometara udaljen od konferencije. Vučiću inače ne vjerujem ni kada kišobran nosi, ali ovaj put ga razumijem. Švicarska jeste preskupa — u to sam se uvjerio nedavnom posjetom Zürichu. Svaki novi dolazak u Švicu me podsjeti na moj prvi trip.

Te posjete se sjećam dobro jer je to bio moj prvi put da sam letio avionom. Početkom dvijehiljadetih vizni režim za Bosance još je bio na snazi. I ne samo da smo trebali vizu za Švicarsku — trebali smo i za prostor Šengena. Tako da sam ja, kako bih došao u Zürich, morao zakazati sastanak u dvije ambasade. Nakon što sam u pasošu dobio samo žutu vizu za Švicarsku, morao sam izbjeći tranzit kroz Šengen i putovati direktnim letom. To mi tada nije pretjerano smetalo jer sam put koji bi inače trajao 15 sati prošao za samo dva. Ukrcao sam se na Swissair i proveo dva ugodna sata gledajući Alpe kroz mali prozor aviona. Iako sam više puta posjetio Austriju i Njemačku, Švicarska je imala svoj šarm. Imao sam osjećaj da je sve još više uređeno i utegnuto u odnosu na druge evropske države. A pošto imaju svoju valutu, nije mi bilo skroz jasno koliko para sam potrošio.

Odsjeli smo u jeftinom Ibis hotelu koji je, iako niže kategorije, na mene djelovao luksuzno — a da smo pogrešno procijenili financijsku situaciju, skontali smo nakon koncerta. Edo je za svoj nastup ugovorio malo veći honorar nego inače, a kada smo preračunali cijene ulaznica i našu zaradu, shvatili smo da smo ispali više nego naivni. Al’ šta ćeš — na greškama se uči. Ostatak boravka proveli smo šetajući gradom, diveći se luksuznim šoping ulicama, skupim čokoladama i izkvarcanim Švicaracima. Na mene je Švica tada ostavila hladan i sterilan utisak. Koliko god Nijemci i Austrijanci bili hladni, mislio sam da su Švicarci još povučeniji i rezerviraniji. Taj osjećaj sam stekao u gradu — kako bi tek bilo da sam posjetio njihova skupa skijališta koja su u januaru do kraja bukirana. Sve je pod konac, ali meni se nije svidjelo. No, vratimo se na Davos.

Sve oči bile su uperene u Donalda Trumpa i njegov plan da preuzme Grenland. Nije još sigurno hoće li to preuzimanje biti silom ili će Grenland biti otkupljen. Dancima se ni jedno ni drugo ne sviđa. Kao pacifista koji osuđuje svaki vid nasilja i kršenja međunarodnog prava, moram priznati da me cijela situacija i malo nasmijava. Ima neke karme u tome što Danska, koja je kroz historiju kolonizirala države širom svijeta, sada pred sobom ima velesilu koja želi oteti njen dio. „Danci misle pošto su prvi uplovili brod na Grenland, da je to njihova teritorija“, izjavio je američki predsjednik — i ironija ne može biti veća. Nema veze što je Amerika godinama imala vojnu bazu na Grenlandu i što je, uz dopuštenje Danske, može ponovo otvoriti. Nema veze što je Danska nudila Amerikancima da iskopavaju i prerađuju minerale na njihovom tlu — Trump i dalje inzistira. Izgleda da Mr. President pričom o okupaciji skreće pažnju sa nacionalnih tema kao što su Epstein skandal i nemiri koji se dešavaju u Minneapolisu. A kad smo već kod Epsteina, treba napomenuti da su Danci Amerima već jednom „prodavali“ teritoriju — Djevičanska ostrva, među kojima je i mali otok Little Saint James, danas poznat kao „Epstein Island“. Koliko god Trump želio pobjeći od seksualnog skandala, nekako ga put opet vrati na istu adresu. Pokušao je, prijeteći dodatnim carinama evropskim državama, ali sve se završilo nespektakularno nakon što su američki predsjednik i generalni sekretar NATO-a postigli koncept sporazuma o upravljanju arktičkom regijom. Trump nastavlja da uništava ugled i utjecaj Amerike — i ako mene pitate, Sjedinjene Države trenutno zauzimaju drugo mjesto na listi nepopularnih država, odmah iza Izraela. Po meni je Trump samo ogolio američku politiku. Oni su i prije svrgavali vlade, sprovodili puč za pučom, sve pod izgovorom da „šire demokratiju“. Sada imamo lika koji nema vremena za puč — on odmah pošalje helikoptere i otme predsjednika suverene države, otvoreno govoreći: „ne zanima mene demokratija u Venezueli, ja hoću njihovu naftu!“

Hiljadu i nešto kilometara istočnije, u Bosni i Hercegovini, situacija i dalje klizava — kako politički, tako i metereološki. Ulicama se i dalje ne može normalno kretati jer su trotoari zatrpani snijegom, koji se u međuvremenu pretvorio u ledene ploče. Hitna pomoć i doktori imaju pune ruke gipsa i zavoja. Službe su, kao i svaku zimu do sada, zakazale, pa su se neki političari kako bi ublažili bijes građana i sami uhvatili za lopatu i čistili ulice. Mene bi takve scene prije iznervirale, a danas se samo nasmijem i pomislim "u kakvom li su stanju trotoari u Davosu?". Više me nervira što zbog ove zime ne mogu otići crtati u miru. No, šta je tu je — treba izgurati još jedan dugi, hladni januar.