Zamislite ovo: jedna bosanska općina s 43.700 stanovnika u samo tri mjeseca obrće skoro toliko novca koliko cijeli vaš kanton sa oko 264.000 ljudi za isti period. Nije ovo teorija. Nisu ovo procjene. Ovo su zvanični podaci za januar–mart 2026. Porezne uprave FBiH– i oni bi trebali raspaliti svaku kantonalnu instituciju od srama.

Tešanj, općina iz centralne Bosne i Hercegovine, koja se nalazi u Zeničko-dobojskom kantonu, ostvario je u prvom kvartalu 2026. fiskalni promet od 893 miliona KM. Cijeli Unsko-sanski kanton – svih osam općina i gradova zajedno – ostvario je u istom periodu oko 992 miliona KM. Jedna općina dostiže 90 posto cijelog kantona. Neka to malo sjedne.

A sad pogledajte kako Tešanj raste: u odnosu na isti period prošle godine, Tešanj bilježi rast od nevjerovatnih 40 posto. Dok Tešanj eksplodira, USK stagnira – Sanski Most i Ključ čak bilježe pad fiskalnog prometa. Bihać, najveći grad kantona i njegovo administrativno središte, raste svega 3 posto. Tri posto. U godini kada Tešanj raste četrdeset.

I sad dolazi dio koji bi svakoga trebao naljutiti.

USK graniči s Europskom unijom. Republika Hrvatska, punopravna članica EU, dijeli s nama stotine kilometara granice. To znači pristup EU tržištu, lakšu robnu razmjenu, tranzitni potencijal, pogranični turizam, strane investitore koji traže upravo ovakve lokacije. Tešanj ništa od ovoga nema. Pa ipak – Tešanj pobjeđuje. Ubjedljivo. I sve ubjedljivije svake godine

Zašto? Odgovor je bolan, ali jasan: korupcija.

Korupcija u USK-u nije skandal koji se povremeno pojavi u novinama. Ona je sistem. Ona je način na koji vlast funkcioniše – ili preciznije, način na koji ne funkcioniše za obične građane, a odlično funkcioniše za odabrane. Javne nabavke završavaju uvijek na istim adresama. Tenderi su pisani za unaprijed poznate pobjednike. Investitori koji dođu s ozbiljnim namjerama odlaze s ozbiljnim razočaranjima. Novac ne kruži u privredi – nestaje u mrežama politikantske klijentele koju zajedno grade i Vlada USK-a i Skupština USK-a.

Rezultat? Mladi koji odlaze. Preduzetnici koji se gase. Porodice koje se pakuju prema onoj istoj granici s EU – ali ne da bi gradile posao, nego da bi preživjele.

Pogledajte samo mart 2026. U jednom jedinom mjesecu, mali Tešanj je ostvario 342 miliona KM prometa, a cijeli USK 356 miliona KM. Bihać, Cazin, Velika Kladuša, Sanski Most, Bosanska Krupa, Bužim, Bosanski Petrovac i Ključ – svih osam zajedno, dakle cijeli USK – u cijelom prvom kvartalu ostvaruju svega oko 992 miliona KM. A Tešanj je u ta ista tri mjeseca sam ostvario 893 miliona KM. Osam lokalnih zajednica. Tri mjeseca. Cijeli kanton jedva da je za 99 miliona KM ispred jedne jedine općine koja ima oko 43.000 stanovnika.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD PRILOGA

link: https://www.pufbih.ba/servisi-za-obveznike/fiskalizacija/evidencija-prometa

A onda dolazi finalni udarac.

USK nije jedan od siromašnijih kantona. USK je zvanično najsiromašniji kanton u cijeloj Federaciji BiH. Posljednji. I dok kanton stoji na dnu, zastupnici u Skupštini USK-a i ministri u Vladi USK-a primaju plaće, naknade i privilegije koje ni na koji način ne odražavaju rezultate njihovog rada. Građani najsiromašnijeg kantona u Federaciji plaćaju komfor onih koji taj kanton drže siromašnim – i koji od tog siromaštva, kroz korupciju, direktno profitiraju.

Pitanje nije ekonomsko. Pitanje je političko i moralno.

Kako kanton koji graniči s EU, koji ima prirodne ljepote, tranzitni položaj i radno sposobno stanovništvo – kako taj kanton završava na posljednjem mjestu, dok mu jedna općina iz centralne Bosne i Hercegovine udaljena više od 200 kilometara bez ijedne od tih prednosti ostavlja za 40 posto u samo godinu dana? Ko konkretno štiti sistem javnih nabavki koji ne služi građanima? Ko pokriva korupciju koja ubija svaki ozbiljan pokušaj razvoja? Ko je odgovoran za to da Sanski Most i Ključ u 2026. godini bilježe pad umjesto rasta – u kantonu koji već godinama nosi titulu ekonomskog začelja Federacije?

I zašto se to nekažnjeno nastavlja – godinama?

Dok god Vlada USK-a i Skupština USK-a ne daju javne, konkretne i provjerljive odgovore na ova pitanja – ovi podaci ostaju ono što jesu: ogledalo jednog sistema koji se godinama ne mjeri rezultatima, nego deklaracijama. I upravo zato bi ovo trebala biti tema o kojoj raspravljaju najplaćeniji zastupnici u Federaciji BiH – ne usput, ne formalno, nego suštinski i odgovorno, jer se radi o ekonomskom opstanku kantona koji je već godinama na dnu ljestvice razvijenosti.

Umjesto toga, javnost je prečesto svjedok rasprava koje se svode na tehničke izvještaje, usvajanje planova rada i izvještaja javnih institucija USK koje se ponavljaju iz godine u godinu bez ikakvog stvarnog efekta na privredu, investicije ili životni standard građana. Takvi dokumenti, koliko god formalno bili uredni, u praksi ostaju jalovi i beskorisni ako ne proizvode promjenu u realnom sektoru i ne zaustavljaju dugogodišnji trend stagnacije i zaostajanja.

Zato ovi podaci nisu samo statistika, nego ozbiljan politički test. Test za one koji odlučuju, koji primaju visoke plaće i uživaju privilegije javnih funkcija, ali istovremeno snose odgovornost za činjenicu da kanton godinama ne izlazi iz ekonomskog začelja. Svako izbjegavanje suštinske rasprave o ovim brojkama znači i izbjegavanje odgovornosti za stanje koje one prikazuju.

Optužnica. Potpisana brojevima iz marta 2026. Izložena svakom ko zna čitati.