Živimo u vremenu gdje javne političke ličnosti na svim nivoima, od lokalnih do najviših, pričaju o politici i političkim rješenjima na način koji se tiče samo njih samih
Živimo u vremenu gdje javne političke ličnosti na svim nivoima, od lokalnih do najviših, pričaju o politici i političkim rješenjima na način koji se tiče samo njih samih. Političara. Namjerno sam decidan, ali nigdje u javnom prostoru ne vidimo, i ne čujemo politički eksponirane osobe da govore o realnim problemima običnog čovjeka. Isto tako nigdje ne čujemo konkretna rješenja za probleme koje imamo svi mi, dole, obični ljudi. Najlakše to mogu potvrditi sa činjenicom da se u malo kojoj priči domaćih političara iko od nas može naći, ne govori se nigdje ono što nas se doista tiče, i što nam doista treba. Uglavnom su tu floskule o nekim zakonima, aktima, konstitutivnostima, imaginarnim projektima, preskupim projektima, rijetko, u biti nikada o konkretnim narodnim potrebama, da se poboljšaju uslovi rada, da se stave obavezujuće minimalne plate, da se tržište rada uredi kako bi nezaposlene, ali i zaposlene osobe tačno znale koji je put do ostvarenja karijere sa konkretnom stručnom spremom, neću ni da pričam o potrebama za rekonstrukcijom infrastrukture u cijeloj državi. Ovo pišem na prvu neradnu nedelju u Federaciji BiH, i ne želim biti kontradiktoran, ali nekako mi se čini da sve javne političke retorike se više oslanjaju na rješavanje problema kada je već izvjesno da ne može drugačije, ili da narod neće drugačije, nego da se radi o pravovremenim mjerama za društvo i privredu, no ne mogu da sakrijem zadovoljstvo što je ipak današnja nedelja neradna za mnoge radnike. No, da li će se nastaviti trend pozitivnih promjena, ne vjerujem, nadam se da hoće. Već je u najavi nova fiskalna reforma, koja će otežati malim poduzetnicima poslovanje.
No, cilj pisanja ovog teksta, uopšte nije povlačenje paralela koje se vežu za trenutni rad Vlade FBiH, nego je cilj davanja pažnje na isprazne retorike i demagogije skoro svih političkih aktivnih i eksponiranih osoba u BiH, zato što smatram da javni prostor ne bi smio biti namjenjen za politike prepucavanja i revanšionizma između političkih elita, nego bi trebao biti namjenjen za konkretno obavještavanje i promoviranje najboljih mogućih, praktički izvodljivih, rješenja za realne probleme građana Bosne i Hercegovine.
Političari ne bi trebali iznositi u javnost stvari od kojih nas samo "boli glava", stvari koje se tiču njihovih međusobnih nedoumica i stranačkih sukoba, smatram da političari svjesno stavljaju u prvi plan stvari koje su manje važne za narod, kako bi nas naveli da ne tražimo od njih realnu, konkretnu i nama bitnu priču. Mi smo ovom prilikom od strane političkih elita zavedeni da se bavimo stranačkim sukobima, umjesto da inzistiramo da se političari uozbilje, i da prestanu pričati o projektima od 400 miliona eura koji bi trebali popraviti "turizam u kantonu", a da umjesto toga pričaju od 30% nezaposlenih, ili 40% onih sa minimalnim primanjima, pa zar nije logičnije usmjeriti ta sredstva u zapošljavanje i dizanje minimalnih primanja, takva logika nedostaje u javnom prostoru, a ona se neće nametnuti od strane onih koji radije rješavaju svoje, nego društvene probleme.
