Licemjerje je veoma isplativo, naročito u društvu koje ima pamćenje na nivou čovječije ribice. Možda bi se čak i Proteus anguinus dosjetio da je Stanivuković ljubio četničke skute, a Khabiri ostao njem genocid u Palestini.
Nakon dva uzastopna koncerta Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu i hiljada mladih u ustašoidnoj ekstazi, reakcija nije bilo mnogo. Poražavajuća je i činjenica da se nijedan od institucija nadležnih za pitanja veličanja ratnih zločina nije oglasila. Bez glasa su kolektivno ostali i parlamentarni zastupnici i članovi vijeća ministara. Ipak, Bosnu i Hercegovinu od nasrtaja performansnog fašizma uvijek ima ko da brani, a ovaj put u zaštitu jadne jedine stali su Draško Stanivuković i Amir Gross Kabiri.
Mali ratovi malog gradonačelnika:
Draško Stanivuković koristi svaku priliku da se prometne u najvećeg srpskog sina od Karađorđa na ovamo, pa je tako prije par sedmica krišom obišao drevnu prapostojbinu Srba - pokojnu SAO Krajinu. Ushićen dočekom nekolicine lokalnih Srba u Obrovcu, Benkovcu i okolnim vukojebinama, propisno izljubljen od strane baba, popova i čeljadi, najavio je obnovu bogomolja i ulaganja na području Kninske krajine. Zanimljivo je da nikome nije objasnio koja nadležnost gradonačelnika Banjaluke mu omogućava ktitorstvo u inostranstvu i iz kojih sredstava bi da neimariše po Hrvatskoj.
U Banjaluku se vratio sretan i zadovoljan, osnažen šačicom političkih bodova koje je nakupio tokom hodočašća po zgarištima srpstva po dno Dinare, znajući da veliki broj glasača u RS vuče korijene iz RSK. Ipak, Stanivuković nije očekivao da će institucije Republike Hrvatske blagovremeno i adekvatno reagovati.
Prethodno sedmice prilikom pokušaja da ponovo uđe na teritoriju Hrvatske, Stanivuković je zaustavljen, pretresen, te je platio i kaznu u iznosu od sedam stotina eura zbog svojih izjava u vezi ratnih dešavanja. Za njega to je bio čin diskriminacije i napad na slobodu govora, za Hrvatsku pak standardna praksa u odnosu prema neistomišljenicima. Za razliku od Bosne i Hercegovine, čije institucije i čelnici ostaju njemi na mješanje u unutrašnju politiku, Hrvatska uvijek ima spreman odgovor, bez obzira što se i sama nerijetko upliće u politička pitanja unutar BiH.
U jučerašnjoj objavi na svom zvaničnom Instagram profilu Stanivuković je oštro osudio nastup Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu.
Našao je za shodno da prozove institucije kako u Hrvatskoj, tako i u BiH, sa pitanjem da li će Thompson dobiti bar prekrašajni nalog?
Ozlojeđen zloupotrebom muzike u svrhe istorijskog revizionizma, Stanivuković je prozvao i evropske institucije sa pitanjem o dvostrukim aršinima u odnosu prema veličanju fašističkih ideologija. Nije se sjetio da je i sam obećao podebljavanje murala Ratku Mladiću u Banjaluci, a zaboravio je i radosni, dječački smješak prilikom fotografisanja sa četničkom zastavom u rukama.
Za kraj je naglasio da Bosna i Hercegovina mora jasno pokazati da na njenoj teritoriji nema mjesta za fašističku ideologiju, bez obzira odakle dolazi i ko je pokušava predstaviti kao kulturni događaj.
Stanivuković je u pravu, ali je i sam podlegao dvostrukoj aršinizaciji, zaboravljajući da je u BiH prisutan i srbofašizam i to u zvaničnim organima Republike Srpske, kroz obrazovne, kulturne i umjetničke programe, te da se revizija istorije sa strane sa koje on dolazi kontinuirano provodi već 30 godina i da reakciju koju on zahtjeva ne treba da provode zajedničke institucije, jer takve i ne postoje već institucije Bosne i Hercegovine.
Možda se korijen stanivukovićevske zabrinutosti za ekspanziju fašizma krije i u neprežaljenih 700 eura, pa sada zahtjeva da se i Thompson propisno pretrese.
Gross Khabiri i odbrana civilizovanog društva:
Direktor mostarskog Aluminija i predsjednik grupacije M.T. Abraham - Amir Gross Khabiri, na platformi X podijelio je kratku obrazovnu lekciju.
Usprotivio se ustaškoj simbolici, stajući u odbranu civilizovanog društva današnjice, istog onog civilizovanog društva, iste one današnjice u kojoj njegova matična država provodi genocid nad hiljadama ljudi već skoro tri godine. Ukoliko ga već pamćenje dobro služi, pa se sjeća ustaškog režima bilo bi dobro da se prisjeti i onog cionističkog koji je idalje aktuelan.
U svojoj prvoj rečenici, u kojoj navodi da nedostatak adekvatnog obrazovanja dovodi do zastrašujućeg i opasnog neznanja, Khabiri je u pravu, ali onda je isto takvo neznanje prisutno i među izraelskim zvaničnicima, jer Holokaust nisu počinili Palestinci ili Arapi, već nacisti razno - raznih evropskih nacionalnosti.
Khabiri se oglasio nakon objave izraelske ambasadorice u BiH Galit Peleg, koja je kao i Stanivuković zatražila reakciju zvaničnih institucija. Zanimljivo je da država treba i njenim najvećim dušmanima, ali samo onda kada se njihova osjećanja ili interesi njihovih guzica ugrožavaju.
Khabirijev mecena Dragan Čović i njegov HDZ za sada se ne oglašavaju, a i zašto bi, pa ipak je Thompson njihov. Bilo bi zanimljivo da i oni zatraže reakciju institucija, jer je ministar pravde - Davor Bunoza upravo iz redova vodeće stranke u Hrvata.
Institucionalni zavjet šutnje:
Organi Bosne i Hercegovine veoma su stidljivi. Nenametljivo stoje sa strane i čekaju da ih neko prozove ili čak obavi posao umjesto njih.
Niko od čelnika sa državnog nivoa nije se oglasio u povodu Thompsonovog koncerta i prateće ustaške ikonografije.
Fašizam je sposoban da se razvija samo ako mu se pruži dovoljno javnog prostora bez odgovarajuće reakcije, a izjave (neo)fašista u kostimima antifašizma mogu samo da izazovu erekciju desnice. U međuvremenu Bosnu i Hercegovinu ima ko da brani, neka nama našeg Khabirija i Stanivukovića, jer kad već nema ko drugi, mogu makar četnik i cionista da nas brane od fašista.
