Istorija jedne riječi:

Iako je 9. avgust, ljeta gospodnjeg 1644. nakvašenim Britancima u posjetu je došla kiša. Kapljice nebeske mokraće odzvanjale su krovom oksfordske župe, dok se svjetina pripremala za misu. Stadu su se pridružili i goniči stoke - kraljevski parlamentarci iz Londona. Svi su željno iščekivali jednog čovjeka.

Nervoznim geganjem kroz lokve na vlažnom pločniku, fra. Pol Gosnold hitao je ka crkvi. Ljut i nervozan borio se sa odorom koja se natapala u blatnjavim baricama.

Jebem ti kišu, Bože oprosti.

Dobri božiji kurir ugrize se za jezik, te odrepovavaši brzodjelujući Očenaš za akutne grijehe, uđe na vrata župne crkve Sv. Marije. Izvinio se zbog kašnjenja, znajući da mu svakako niko ne zamjera. Stao je za govornicu povrh indikativnih alfe i omege, nakašljao se sebi u njedra i propovijed je zvanično počela. Stado je usiljeno gledalo u svog pastira. Njihove narkotizovane okice, opijene biblijskim citatima koje ionako ne razumiju, davale su Gosnoldu dodatan podstrek. Bljuvao je riječi. Efekat njegovog zanata ogleda se upravo u ovakvim trenucima nadmoćnosti. On je sve i svja, a oni su klasični smrtnici. Nalik DJ-u sa miksetom, fra. Pol svojim govornim aparatom izaziva kolektivni orgazam.

Ali, ne dere se župnik zbog kiše ili profesionalne deformacije. Čudno će zvučati, no riječi sveštenog lica tog 9. avgusta 1644. godine imale su smisla:

Stoga, ne trebamo oklijevati da se molimo protiv takvih: protiv licemjernih palikuća koji su donijeli vatru sa neba da spale njihovu zemlju, pretvarajući se da religija prihvata i podržava njihovu najzliju pobunu.

U duhu vijekovno kultivisanog britanskog parlamentarizma, odobravanje je stiglo u salvama neartikulisanih zvukova:

Bee, beee, bee...

Gosnold, ohrabren stajsko - župnom drekom, nastavi prema klimaksu svoje propovjedničke masturbacije:

Oni duhovi pobune koji ne mogu da prežive bez dosađivanja i intervencije, koje muči stalni svrab promjena i novotarija, pretvarajući našu staru Jerarhiju u novo Prezbiterstvo, a potom i u novu Nezavisnost, a našu dobru Monarhiju u ludu KAKISTOKRATIJU. Dobri Bog!

Masa pod svodovima oksfordske župne crkve mahnito je klicala. Gosnold je pomirljivo njihao otvoren dlan u egzibiciji lažne skromnosti. Ovom propovijedi pred parlamentarnim zastupnicima u jeku najveće ustavne krize u istoriji Velike Britanije prilikom pokušaja ukidanja monarhije, uveo je u upotrebu i praktično porodio novu riječ: KAKISTOKRATIJA.

Lekcija iz starogrčkog:

Složenica kakistokratija nastala je simbiozom dvije grčke riječi: kakistos - najgori i kratos - vladavina.

Prema tome, kakistokratija označava sistem vladavine u kojem državom upravljaju najnesposobniji i najbeskrupulozniji kadrovi. Jedina kvalitativna odrednica, ako se tako može nazvati jeste podobnost.

Konačni čin ubijanja jedne države sprovode upravo kakistokrate.

Četiri vijeka kasnije kakistokratija se skoro i ne spominje. Iako je odavno izašla na vrata oksfordske župe i postala globalno načelo upravljanja o njoj ne govorimo dovoljno. Ipak, ako bismo potražili primjer, čak svojevrsno zamorče kakistokratije to bi svakako bila jadna i jedina - Bosna i Hercegovina.

Od zla oca i gore matere:

Ukoliko bismo se prisjetili svih funkcionera koje smo birali, a potom preživjeli, nije teško doći do zaključka da je poratni, mirnodopski meritocit generacijski unazadio BiH. Oni, one i ona najgora iskobeljala su se ne samo na površinu, nego direktno na vrh. Iz trezora u fotelju. Naši stručnjaci prvobitno su postali stranci u sopstvenoj domovini, otuđeni od društva koje odumire zahvaljujući samostalnom odlučivanju, evoluirali su u punopravne državljane drugih zemalja, gdje su bez obzira na zamku nostalgije postali svoji na svome. Kakistokrate su u međuvremenu razvile pupčano - vrpčanu vezu, kako između samih sebe, tako i sa vlašću. Detalj koji obeshrabruje jeste nesposobnost da se upotrebi demokratija. Uvezena preko noći, pod okriljem iste slobodna volja građana pretvorena je u trivijalnu selekciju prvih među najgorima.

Kakistokratija. Zanimljivo je kako ova osebujna, jezikolomna riječ poprima pežorativan oblik samo u našem (budući da idalje nemamo konkretna, usaglašen naziv za jezik kojim govorimo) jeziku. I kada ne bi imala originalno značenje ili kada ne bismo znali njeno značenje, sekvenca - kaki, kazala bi nam dovoljno. Eufemizam -kaki vrlo lako se može pojačati. Sranjekratija.

U unikatnoj sranjekratiji, sranjetokrate su svugdje, sve je na čekanju, dok budućnost postaje prošlost, a stado hita ka izlazu.