Odluka o uspostavljanju Elektronske baze podataka institucija Unsko-sanskog kantona na prvi pogled djeluje kao administrativni iskorak ka transparentnosti i uređenju javnog sektora. Međutim, već pri detaljnijem čitanju njenog sadržaja postaje jasno da se iza ambicioznih i modernizacijskih termina krije rješenje koje otvara ozbiljna pitanja o svrsi, smislu i stvarnoj vrijednosti ovakvog „digitalnog“ poteza.

Kako je obična tabela proglašena „javnim registrom“

Prema samoj Odluci, Elektronska baza podataka predstavlja javni registar i treba da služi pravnim i fizičkim licima, kao i drugim institucijama sa područja Unsko-sanskog kantona i šire. Ključna odredba, međutim, glasi da se ova baza vodi u obliku tabele u Excelu.

Tabela ima osam kolona u koje se upisuju sljedeći podaci: redni broj, naziv institucije, adresa, sjedište (grad/općina), akt osnivanja (zakon ili odluka), broj službenog glasnika, naziv organa u čijoj se oblasti nalazi institucija i napomena.

Riječ je o elementarnom popisu osnovnih administrativnih podataka koji su već javno dostupni kroz zakone, službene glasnike i zvanične izvore. Uprkos tome, ovakav spisak se proglašava elektronskom bazom podataka i javnim registrom, bez ikakvih tehničkih, funkcionalnih ili sigurnosnih karakteristika koje bi takav naziv činile opravdanim.

Registar koji javnost nikada neće vidjeti

U Odluci se nigdje ne navodi da će registar biti javno dostupan putem interneta, pretraživ po kriterijima, standardiziran ili povezan s drugim evidencijama. Ne spominju se principi otvorenih podataka, mehanizmi zaštite integriteta informacija niti sistemska kontrola izmjena i tačnosti unosa.

Umjesto stvarne digitalne usluge, građanima se nudi Excel tabela sa osam kolona, predstavljena kao reformski iskorak u digitalnoj upravi.

Ko vodi javne institucije? U ovoj „bazi“ – niko

Posebno zabrinjava činjenica da ovako definisana „Elektronska baza podataka“ uopće ne predviđa uvid javnosti u kadrovsku i upravljačku strukturu javnih institucija. Ne postoji nijedna kolona koja bi sadržavala podatke o direktorima, rukovodstvima, članovima upravnih i nadzornih odbora ili drugim tijelima koja donose ključne odluke.

Građani tako mogu saznati gdje se institucija nalazi i po kojem aktu je osnovana, ali ne i ko njome upravlja. Transparentnost se zaustavlja na nazivu i adresi, dok stvarni centri odlučivanja ostaju izvan dometa javnosti. Informacije ključne za praćenje političkog uticaja, sukoba interesa i odgovornosti potpuno su izostavljene.

Predlagač bez IT znanja, odluka s IT terminima

Poseban problem predstavlja način na koji je Odluka uopće predložena i koncipirana. Predlagač Odluke, predsjednik Skupštine Unsko-sanskog kantona, očigledno nije pokazao elementarno razumijevanje osnovnih pojmova iz oblasti informacionih tehnologija. Izjednačavanje Excel tabele sa elektronskom bazom podataka nije pitanje terminološke greške, već ukazuje na ozbiljan deficit informatičke pismenosti u zakonodavnom procesu.

Još je problematičnije što nema nikakvih naznaka da je prije upućivanja Odluke u proceduru zatraženo mišljenje IT stručnjaka ili nadležnih institucija. Da je takva konsultacija provedena, bilo bi jasno pojašnjeno da tabela u Excelu, bez sistema za upravljanje bazama podataka, bez servera, sigurnosnih protokola, evidencije izmjena i javnog interfejsa, ne može nositi naziv elektronske baze podataka, a kamoli javnog registra.

Struka preskočena, Excel proglašen sistemom

Ovdje se ne radi o nijansama ili tehničkim finesama, već o osnovama. Kada se stručni pojmovi koriste bez njihovog stvarnog značenja, odgovornost prestaje biti tehnička i postaje politička. Ne tražiti stručno mišljenje u oblasti u kojoj se očigledno nema kompetencija znači svjesno prihvatiti rizik donošenja loše, nefunkcionalne i suštinski besmislene odluke.

20% više plate za osam kolona

Poseban segment Odluke odnosi se na imenovanje lica koje će, Rješenjem sekretara Skupštine, biti ovlašteno za uspostavljanje, ažuriranje, tehničko održavanje, sigurnost sistema i kontrolu pristupa ovoj takozvanoj Elektronskoj bazi podataka.

Uprkos činjenici da je riječ o Excel tabeli, imenovanom licu se utvrđuje dodatak na platu u visini od 20 posto. Time se otvara legitimno pitanje razmjere između stvarnog obima posla i finansijske kompenzacije. Vođenje tabele sa unaprijed definisanim kolonama teško se može smatrati poslom koji opravdava poseban dodatak, naročito u kontekstu odgovornog upravljanja javnim sredstvima.

Administrativni minimum predstavljen kao reforma

Problem ove Odluke nije samo u njenoj tehničkoj skromnosti, već u obrascu institucionalnog ponašanja koji ona razotkriva. Umjesto stvarne digitalne transformacije, javnosti se nudi terminološki uljepšana evidencija, dok se konkretni efekti svode na administrativnu formu i finansijske privilegije.

Kada sistem postane karikatura digitalizacije

Na taj način pojam javnog registra gubi svoju suštinu, a povjerenje građana u institucije dodatno se urušava. Odluka o uspostavljanju Elektronske baze podataka institucija Unsko-sanskog kantona postaje simbol institucionalnog minimalizma: maksimalna forma uz minimalan sadržaj.

Kada se Excel tabela institucionalno proglasi bazom podataka, problem više nije softverski — problem postaje sistemski.

Apsurd svih apsurda.