Prethodne sedmice portali u vascijeloj Bosni i Hercegovini žustro su se raspisali o fenomenu Nikoline Šljivić, nezavisne narodne poslanice koja je imenovana na mjesto vršioca dužnosti zamjenika direktora Republičke uprave za geodetske i imovinsko - pravne poslove.
Prije upotrebe pažljivo pročitajte uputstvo. O indikacijama, mjerama opreza i mogućim nuspojavama posavjetujte se s ljekarom ili farmaceutom.
U društvu u kojem botoks i dekolte vrijede više od obrazovanja i manira, Nikolina Šljivić nije jedini krivac za svoje postojanje takvo kakvo jeste, Nikolina Šljivić je samo nuspojava. Posljedica kolektivne propasti. Pitanje je samo kako smo je napravili?
Osim mame i tate, Nikolinu smo pravili i mi. Mi koji smo dopustili da Nikolina i armije njoj sličnih dobiju svoj glas, kako onaj izborni, tako i medijski, javni glas.
Nikolina nije samo poluproizvod primitivnih seksualnih navika, već i mjerilo društva koje je isposlovalo njen životni uspjeh.
Nezavisna poslanica istovremeno je uvreda i za zdrav razum, ali i za žene.
Nudi primjer kako samo naduvane, našminkane, podvodljive i snishodljive, bez autonomnog mozga i sa viškom šminke mogu da uspiju. Za ženu njenog kalibra obrazovanje je usputna zavrzlama, može, a i ne mora, a dostojanstvo samo jedna od crtica iz objave ne Instagramu. Jadne su žene, kao i muškarci koje ona predstavlja.
Ali, kako smo uopšte postali proizvođači Nikolina, Nikolina Šljivić?
Uputstvo:
Kroz godine izigravanja izbora i praznikovanja demomratije imali smo pregrtš loših izbora, a kada se svi zajedno saberu, pokradu, te na kraju oduzmu nijedni od tih izbora nam nisu valjali. Oduvijek nam polazi za rukom da zabodemo prstom pravo u govno i od najgoreg izaberemo još gore.
Ipak, do trenutka u kojem možemo da biramo neke od ponuđenih, neophodno je da ponuđeni prije svega postoje i da ne budu potpuna nepoznanica.
Nikolina Šljivić rođena je 1994. godine u Kasindolu nadomak Istočnog Sarajeva. O njenom ranom životu ne zna se mnogo, a o obrazovanju još manje, osim činjenice da je frizerka i njenih, za sada nepotvrđenih tvrdnji, da je diplomirala pravo.
U nekim od ranijih medijskih istupa višestruko je iskazivala svoje dvije vodeće sklonosti: sređivanje (u manikirsko-pedikirsko-frizerskom smislu i politiku). Politika za nju, kako običava da izjavljuje nije alat za sticanje individualne moći i bogatstva, već prilika da se pomogne drugima.
Suprotno pomenutom reciprocitetu Nikolina je pomogla samo sebi.
Do septembra ove godine bila je članica Demokratskog narodnog saveza čiji je lider Nenad Nešić. Miljenica braće Nešić, Predraga i Nenada na posljednjim izborima imala je veoma mali broj glasova, ali je zahvaljujući dugogodišnjem partijskom djelovanju i poslušnosti nagrađena mandatom. Nakon 12 godina u DNS odlučila je da nastupa samostalno, odnosno da ne nastupa, jer se njeno branjene šutnjom u NSRS nastavilo i nakon izlaska iz stranke. Trenutno se pripusuje klubu poslanika Ujedinjene srpske čiji je predsjednik ujedno i predsjednik entitetskog parlamenta - Nenad Stevandić.
Od Nenada do Nenada, od Kasindola do Banjaluke - Nikolina je ugrabila i beauty salon u Istočnom Sarajevu.
Vjerovatno će i tako da pomaže drugima, sređujući im obrve, trepavice, nokte i kosu, a oni će njoj osim usluga iz asortimana salona plaćati i benefite skupštinske tišine.
Političko i javno postojanje Nikoline Šljivić ravno je razmjerama sramote kakvu predstavljaju Sanja Vulić ili Fadil Novalić, persone koje su kao i Šljivićka nesposobne za bilo šta drugo osim za bavljenje politikom i trošenje javnih sredstava.
Dijagnoza:
Strogo mirovanje tokom izbornog dana, uz prethodnu logoterapiju kritikovanja svih postojećih političkih aktera.
Pasivno posmatranje korijena sopstvene propasti bez naprezanja ili naglih pokreta.
Dosta sna i odmora, bez izloženosti ekranu kako se slučajno ne bi došlo u kontakt sa objektivnim informacijama.
Islijanje većih količina laži i iluzija, radi prevencije dehidracije.
Uz sve navedeno i opštu nezainteresovanost da se iskoristi sopstvena, zakonom zagarantovana moć izbora dobili smo Nikolinu Šljivić.
Jednom kada je izaberemo ona postaje naše čedo, izdanak naraštaja o kojem moramo pomno brinuti, jer će svaki sljedeći uglavnom biti identičan ili gori.
Dobro naplaćena šutnja i pandemija vršilaca dužnosti:
Gospođa Šljivić ne upotrebljava jezik mnogo, barem ne u govorne svrhe, o čemu najbolje govori činjenica da se u dosadašnjem toku svog mandata niti jednom nije javila za riječ, ali njena tišina košta nas minimum 26 hiljada KM po godini, jer toliko iznosi prosjek prihoda narodne poslanice u NSRS.
Zamislite sebe, kako recimo u privatnoj firmi ili svojoj kompaniji tri godine dolazite na posao i ne radite apsolutno ništa, a pritom imate primanja koja premašuju potrošačku korpu, ali i bilo kakav omjer vašeg uloženog rada. Upravo tako živi i (ne)radi Nikolina Šljivić, samo što nju plaćaju građani, koji joj taj isti nerad zdušno opraštaju.
Nikolina je, vrlo vjerovatno preko noći (čija dešavanja ne znamo), došla na mjesto v.d. zamjenika direktora.
Osim takve odluke ne treba da čudi ni pozicija, jer je u Republici Srpskoj već odavno sve v.d.
V.d. predsjednica, v.d. direktori, a ni premijer nije daleko odmakao od v.d. - a. Ni ne mogu stranački poslušnici da budu ništa drugo pored živog i zdravog Milorada Dodika, jer njegova potreba za vladanjem nadmašujem granice psihološke stabilnosti, a njihova sposobnost da budu poslušni, granice zdravog razuma. Njihovo je da se potpisuju i bivaju tuženi, a njegovo da odlučuje.
Po toj analogiji svoju v.d. fotelju zadužila je i Nikolina Šljivić.
Prisjetimo se samo olako zaboravljenog Miloša Lukića, takođe vršioca dužnosti na mjestu direktora Službenog glasnika RS-a.
Svako iole inteligentan mogao je upravo na njegovom primjeru da vidi kako prolazi prosječan v.d. u dodikovskoj guberniji. I Miloš je, kao birvaktile njegov imenjak Obilić položio život, odnosno potpis za slobodu naroda srBskog.
Da li je i Nikolina Šljivić pod alter egom v.d.-a dovedena da potpiše nešto što odgovara nekoj višoj instanci, a o čemu ona naravno nema pojma - ostaje da se vidi.
RUGIP i slične institucije iz imovinskog - pravnog spektra važne su ne samo zbog zaštite pranja novca i uknjižavanja sumnjivo stečene imovine, već i zbog raspolaganja imovinom koja je u vlasništvu države.
Naših ruku djelo:
Nikolina Šljivić je kao skoro snimljena svinja na ulicama Banjaluke. Uzgajamo je, čuvamo, mazimo i pazimo, tovimo redovno i kvalitetno, ali jednom kada se otme počinjemo da uviđamo njenu snagu, te uz pomoć sveprisutne naknadne pameti postajemo svjesni činjenice da smo othranili čudovište. Proždrljivog svaštojeda bez pedigrea koji bi progutao i samog sebe kada bi se takvo što isplatilo.
