Demokratija carskim rezom:

U Socijalističkoj federativnoj republici Jugoslaviji zakonom je bilo zabranjeno isticanje bilo kojeg etničkog prefiksa. Zbog toga su mnogi sportski klubovi ili kulturna društva iz svog naziva morali da odstrane srpski, hrvatski, muslimanski ili bilo koji drugi predznak.

Smrću Josipa Broza Tita, krajnjeg zajedničkog sadržioca Jugoslavije, Jugoslovena i jugoslovenstva, mit o nepokolebljivom bratstvu i jedinstvu počeo je da se otapa. Santa na kojoj su plovili narodi i narodnosti potonula je pod nasrtajima naroda i narodnosti.

U praskozorje raspada bivše države jedna od njenih stubova - Savez komunista, skoro naprasno je izgubio svaki smisao. Generacije uštogljenih apartščika odbacile su crveni plašt, pokazajući tako svoja prava lica. Nacionalizam koji je sistematski ili makar prividno potiskivan skoro pet decenija, isplivao je na površinu.

Nezadovoljstvo jednopartijskim sistemom nije značilo njegovu reformu, već potpunu eutanaziju usljed koje se otvorila mogućnost za osnivanje nacionalnih stranaka ili onih baziranih na vjerskim principima.

Tako je kao prva nacionalna stranka u SFRJ nastala Socijaldemokratska sveza Slovenije. (SDZS), osnovana 16. februara 1989. godine. Prvobitno unija socijaldemokrata, SDZ je prerasla u SDS, odnosno Slovensku demokratsku stranku, a ostatci komunizma veoma brzo će se izgubiti, dok će stranka pod vodstvom Janeza Janše prići bliže desnom centru i politici kršćanske demokratije.


Osnivačka skupština SDZ

Iste godine, 17. juna nastaje i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), bivšeg Titovog gardiste - Franje Tuđmana.


Predizborni miting HDZ-a (1990.god.)

Obe pomenute stranke nakon prvih višestranačkih izbora u svojim zemljama osvajaju vlast. Zanimljivo je da ni u Sloveniji, ni u Hrvatskoj niko ne osporava pravni, odnosno ustavni aspekt osnivanja stranaka sa nacionalnim predznakom, kao što je slučaj sa HDZ-om.

Budući da je Ustav SFRJ dozvoljavao samo jednu stranku - SKJ, a pritom njegovi idejni tvorci nisu očekivali, ali ni dočekali njen raspad, istim nije propisano djelovanje u slučaju osnivanja nacionalnih ili vjerskih stranaka.

Vaskrsnuće demokratije u Jugoslaviji izvršeno je naglo, bez adekvatnih zakonskih pokrića, a takav modus operandi pokazaće se pogubnim na primjeru Bosne i Hercegovine.

(Više)stranački interesi:

Prvi krug, prvih multipartijskih izbora u BiH održan je 18. novembra 1990. godine, a drugi krug sedam dana kasnije, 25. novembra.



Budući da nijedna stranka nije osvojila dovoljan broj glasova da bi samostalno mogla da formira vlast, koalicija je postala nużnost.



Tako se tri najveće nacionalne stranke udružuju, te nakon drugog kruga plijen dijele SDA, HDZ i SDS.



Savez komunista - SDP na čelu sa Nijazom Durakovićem doživljava debakl sa svega 8% osvojenih glasova, a ni Reformisti tadašnjeg premijera Jugosalvije, Ante Markovića, ne prolaze mnogo bolje, te osvajaju samo 12%. Od ukupno 43 stranke, koliko ih je registrovano za izbore, tri ulaze u vlast, a potonje dvije čine okosnicu opozicije.



Slogan nacionalne koalicije: Bili smo i ostaćemo zajedno, za veoma kratko vrijeme postaje laž i to smrtonosna. Period od novembra 1990. godine do marta 1992. i zvaničnog početka rata u BiH obilježen je žustrim skupštinskim raspravama, ali jedan detalj koji se tiče ustavnosti i svrhe izbora mnogima je promakao.



Upravo u toj epizodi stvaranja države svoju, možda i najvažniju ulogu, igra upravo Kasim Trnka.

Crtice iz života jednog akademika:

Kasim Trnka rođen je u Sarajevu davne 1939. godine. U junu 1963. godine diplomirao je pravo, a doktor nauka u oblasti Ustavnog prava postaje 1975.

Nakon decenije profesorskog staža, 1989. godine objavljuje svoj prvi udžbenik iz ustavnog prava, a iste godine postaje i sudija Ustavnog suda SR BiH.

Od tog imenovanja, pa sve do penzionisanja 2009. godine aktivno je učestvovao u oblikovanju ustavnog sistema BiH. Bliskost sa Alijom Izetbegovićem omogućila mu je da 1993. godine postane ministar pravosuđa u Vladi Republike BiH, a godinu kasnijeni ambasador u Hrvatskoj. Kao pravni ekspert bio je član delegacije BiH u Dejtonu 1995. godine prilikom sklapanja mirovnog sporazuma.


Izvor: Muzej Alija Izetbegović

Sve njegove funkcije na kojima se nije dugo zadržavao, ali je imao ogroman uticaj, govore u prilog činjenici da je godinama stvarao ustavnu arhitekturu države, za čiju se promjenu zalaže već decenijama. Ipak, sam Trnka zaboravlja da je njegova odluka iz juna 1990. godine poslužila kao temelj legalizacije etničkih podjela.

Zaboravljeni intervju:

Vreo ljetnji dan krajem jula 1999. godine. Vlast na državnom nivou od prvih poslijeratnih izbora tri godine ranije čini ista garnitura koja je i izazvala rat. Skoro četiri godine ratovanja nisu oslabile osovinu SDA - SDS - HDZ. Članovi predsjedništva BiH su Alija Izetbegović, Momčilo Krajišnik i Krešimir Zubak.

U redakciju magazina Dani žustrim korakom ulazi čovjek sjede, zalizane kose. Njegov stav odaje snagu, ali i hroničan umor iza kojeg se krije duboka razočaranost. Njegovo ime je Nijaz Duraković, a u tom trenutku on je zastupnik u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta. Željno ga iščekuju dvojica kolega, Nerzuk Ćurak i Senad Pećanin.

Povod za intervju je nedavno održana sjednica Predstavničkog doma na kojoj je Duraković žustrim govorom ogolio "principijelnu koaliciju" SDA i HDZ-a i "vratio film" u vrijem prvih izbora 1990. godine.

Ćurak i Pećanin postavili su prvo pitanje:

Profesore Durakoviću, 1990. godine bili ste protiv organiziranja stranaka na nacionalnoj osnovi. Iako ste proglašavani antidemokratom, ne čini li Vam se nakon devet godina vladavine etničkih stranaka da demokratija ne bi puno izgubila da u BiH stranke nisu organizirane na isključivom nacionalnom principu?

U svom odgovoru Duraković je podsjetio na svoj prijedlog iz 1990. godine, kada je kao zastupnik u Skupštini SRBiH uputio u proceduru Zakon o zabrani političkog organiziranja na striktno nacionalnoj osnovi. Ovo Durakovićevo podsjećanje vraća nas u period prvih višestranačkih izbora koji su održani uprkos činjenici da nikakve promjene Izbornog zakona nisu donesene, osim tadašnjeg Zakona o udruživanju građana SR BiH kojim nisu jasno definisana nikakva ograničenja pomenutog udruživanja.
Nekadašnji predsjednik SDP-a predložio je izmjenu zakona, a akcenat je bio na članu 4. koji je glasio:

Zabranjeno je udruživanje građana čiji su ciljevi usmjereni na raspirivanje nacionalne, vjerske ili rasne mržnje i netrpeljivosti, kao i udruživanje zasnovano isključivo na nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti građana.

Da apsurd bude veći, skupština u kojoj su tada većinu imale nacionalne stranke usvojila je Durakovićev zakon, ali onda dolazi do preokreta.

Ocjena ustavnosti i 2:0 za nacionaliste:

Prošao je taj prijedlog. Ja sam ipak partijskom mašinerijom izgurao to i član 4. Izbornog zakona je zabranio formiranje nacionalnih stranaka. Onda je neko podnio tužbu Ustavnom sudu...

Reći će ovo Duraković prije skoro dvadeset i sedam godina.

29. marta 1990. godine Ustavni sud pokreće postupak ocjene ustavnosti pomenutog zakona. Ustavnim sudom tada predsjedava niko drugi do Kasima Trnke, a četiri mjeseca kasnije, tačnije 11. juna, Sud donosi odluku (U- 63/90) prema kojoj je sporni član neustavan.

U obrazloženju se tada navodi kako bi ovakva zabrana u praksi ograničila ustavno pravo građana na slobodu udruživanja. Sloboda udruživanja tako je dovela i do rata, jer su udruženo naoružane snage manje od dvije godine kasnije dovele do prvih barikada i žrtava, a kasnije do krvavov tanga u trajanju od skoro četiri godine.

Nijaz Duraković rahmetli i pokojni Savez komunista odavno su dio prošlosti, ali Kasim Trnka preselio se u suprotnom smjeru - u sadašnjost. Odlukom suda na čijem je čelu bio upravo Trnka, nacionalno udruživanje zaštićeno je ustavom, a član 4. Izbornog zakona do danas nikada nije preispitivan. U praksi nacionalnih stranak je najviše, a od prvih izbora do danas upravo te i takve stranke skoro permanentno vladaju Bosnom i Hercegovinom.

Kasimu Trnki ovakva odluka nije naškodila. Posmatrano iz današnje perspektive čini se da mu je osigurala mnoge benefite.
O intervjuu Durakovića u Danima ne govori niko, a prijedlog izmjena Izbornog zakona, odnosno pomenute zabrane gurnute su daleko u prošlost.

Nezasita savjest i akademska hipokrizija:

Emeritus profesor dr. Kasim Trnka živio je, a živi idalje na račun građana. Prije odlaska u penziju prije sedamnaest godina bio je sudija Ustavnog suda FBiH, ali i pravni agent BiH pri Međunarodnom krivičnom tribunalu u Hagu. Da silna pamet ne bi propala ni u poznim godinama pobrinuli su se redom: Internacionalna akademija nauka i umjetnosti BiH, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, Krug 99, ali i Islamska zajednica.

Ovjereni akademik od 2024. godine je i predsjednik VKBI-a, ali i član Ustavnog suda Islamske zajednice, te redovan gost diskusija Kruga 99, čiji je osnivač Adil Kulenović sve samo ne intelektualac. O njegovom kvaziintelektualizmu u svojoj knjizi Gole godine, ali i redovnim kolumnama, pisao je i Senad Avdić - dugogodišnji urednik Slobodne Bosne.

Kulenović se u mutnim ratno-poratnim vremenima tokom kojih se nametnuo kao guru nezavisne medijsko-intelektualne scene, domogao , pokazat će se, dragocjenog resursa-frekvencije putem koje je emitirao svoju amatersku  televiziju 99, negledljivog sadržaja i nejasne vlasničke strukture.

Adil Kulenović je od partijskog apartščika i šefa predizborne propagande postao poglavica bijelokosog kružooka intelektualaca, među koje se od nedavno ubrajaju Haris Zahiragić i Bakir Izetbegović, vjerovatno kao dopisni članovi. Toliko o Krugu 99.


Izvor:RadioSarajevo

36 godina nakon što proglasio zakon neustavnim, Trnka opstaje na sasvim suprotnoj filozofiji. U Dejtonu su etničke podjele dobile svoju ustavno - administrativnu ovjeru, a vajni veleposlanik, kako ga Duraković od milja zove naknadno je shvatio domet grešaka vlasti Alije Izetbegovića. Kasim Trnka odavno je jedan od najcijenjenijih stručnjaka u oblasti ustavnog prava, a upravo nas je njegova stručnost koštala neke drugačije prošlosti, a možda i bolje sadašnjosti. Akademska zajednica, šta god takva bestijelesna i bezkičmena unija snobova predstavljala, nikada i nije imala realan uticaj na društveno - politička dešavanja, barem ne u slučaju BiH.
Za razliku od domaćih intelektualaca, prekodrinski akademici okupljeni u SANU-u još od 80ih godina prošlog vijeka oblikuju ne samo dešavanja u Srbiji, već u kompletnoj regiji.

Kasim Trnka je možda i najbolji primjer kako se položaj, odnosno položaji održavaju na uštrb sudbine građana i države.