Aoj Dodiče,
još jedan dan protiče
kako te još niko ne dotiče
i ništa ti planove ne spotiče

Dok se SIPA rasipa , u RS-u se prosipa ozbiljna priča o osnivanju obavještajne službe. Koga će obavještavati, o čemu, kome/koga će služiti to su samo neka od pitanja koja se nameću i pri samoj pomisli o postojanju iste. Da li je to moguće ili ne, neizvjesno je. S obzirom da univerziteti, koji bi trebali biti najvažnije institucije jedne države bez obzira koliko i kakvih naroda u njoj obitavalo, mogu da niknu svugdje i svakako, zašto se i jedna ovakva Miletova fatamorgana ne bi ostvarila.

Kao i sve što u pogon treba staviti, da ne bi ostalo samo mrtvo slovo na papiru, kapital je neophodan za paljenje motora ovog ludog stroja. Možda je posjeta izraelu samo krinka za ono što on želi uraditi tamo; pozajmiti novac kod vrlih prijatelja koji ga za uništavanje Palestine ionako dobivaju od onih velikih faca sa Zapada. Istih faca koje nama glume prijatelje, a zapravo su majka koja na blef ruži svoje dijete pred drugima. A ona ga rodila, a ona ga hranila i othranila u ništa drugo doli zvijer. Samo naivan i glup čovjek može povjerovati u riječi evropskih i američkih licemjera kojima mir znači minut tišine koji se očituje u trenutku punjenja cijevi municijom. Pamtim riječi Komšića, kao da je jučer bilo kada je kazao da se uzdamo u se i u svoje kljuse.

Sebe (se) i kljuse = narod kojem je svejedno što se u udžbeniku za historiju/istoriju/povijest presuđeni ratni zločinci imenuju herojima, a glavna lektira za historijske lekcije su dvije-tri ilahije o borcima za slobodu koju danas uživaju svi podjednako; narod koji izglasa Konu, Nikšu, Koju da im rade o glavi; narod kojem je jedan organizam iz staklenika, aktivni pljuvator bilo kakvog zelenila, izvor mišljenja i stavova; narod koji u većem broju van svoje države postoji i online se za domovinu boji. Ako neko ima jasniju predstavu ove izreke neka me ispravi slobodno.

Ko će raditi u toj famoznoj obavještajnoj službi i da li će ih neko obavijestiti da imaju sasvim dovoljno razloga za poslati u zatvor nedodirljive dečke? Hoće li odabranici imati ikakve kriterije za djelovanjem, da li će držati do riječi pa uhvatiti se za one što Stevandić izgovori na diskretnoj distanci od mikrofona za skupštinskom govornicom? Možda će sva ova situacija ostati na bazi vrućih krompira koji se prebacuju iz jednih ruku u druge. A možda se sve odvije kao na bazi puknuća slijepoga crijeva...ko zna? (SIPA možDA)

📷 Marin Franov/Cropix