Veliki pozdrav, dragi Plenumaši! Ovaj put tema je vruća i ne može da se ignoriše baš kao ringla koju si zaboravio isključiti.Tema je jednostavna: zarada i život u Njemačkoj naspram Bosne. Ili još preciznije: radimo li mi ovdje za život ili za preživljavanje.

Koliko puta ste čuli ono: “Eh da si u Njemačkoj, sad bi imao Golf 7, platu 3.000 eura i vikendom pio pivo na terasi?” Zvuči bajno, zar ne? A onda kad se javi neko iz Njemačke, kaže: “Nije baš tako. Plata jeste veća, ali ode ti sve na kiriju, režije, auto, poreze i parking za biciklo.” I sad ti budi pametan.

Pa hajmo malo razbistriti vodu.

U Njemačkoj, istina je plata prosječnog radnika (ne šefa, ne doktora več običnog radnika) ide od 2.000 do 3.000 eura. Ako imaš dobru firmu, ide to i više. Ali onda dolazi lista: kirija 900 eura, režije 300, auto i gorivo 250, osiguranje, porezi, vrtić, hrana... I taman pomisliš da imaš para, ono nestalo sve prije 15. u mjesecu. I to bez da si išta luksuzno kupio.

Ali znaš šta jeste razlika? Tamo znaš da će ti plata leći tačno 1. u mjesecu, da ćeš imati osiguranje, da te niko neće zovnuti na “volontiranje vikendom” i da ti ni direktor ne smije spustit pogled svisoka ako zakašlješ. Sistem te štiti. Red, zakon, standard.

S druge strane, Bosna. Isti ti čovjek koji bi u Njemačkoj vozio Toyotu Corollu, ovdje gura dvadesetpetogodišnjeg Golfa dvojku. Radi za 1050 KM. Pošteno, iskreno, po cijeli dan. Vraća se kući s kesom iz Binga i pita se šta da kupe za sutra.

Ali znaš šta? Nasmijan je. Ima komšiju s kojim popije kafu. Ima rodicu koja dođe s pitom. Ima majku što plete čarape i priča kako je Tito nekad davao stanove. I ima, što je najvažnije ono sto voli naš narod reči dušu. Ne živi samo da radi. Radi da preživi i da se ponekad i nasmije, ako ga sistem ne ubije do kraja.

To je sad pitanje od milion maraka. Bukvalno. U Njemačkoj je standard bolji, ali je duša umornija. Tamo si broj. Efikasan, tačan, precizan. Svaki minut ti je u excel tabeli. Ako zakasniš na voz – nema ga više. Ako zaboraviš zakazati termin kod zubara – čekaš do 2030. godine.

U Bosni si barem još uvijek čovjek. Možda bez para, ali s imenom. Ako se razboliš, neko će ti donijeti supu. Ako ostaneš bez auta , neko će ti posuditi golfa. Ako ti stan gori , doći će deset ljudi i spašavati te s kantama.

Ne postoji savršen sistem. Nema raja ni u Bosni, ni u Njemačkoj. U Njemačkoj si rob sistema. U Bosni si rob nereda. Tamo živiš da radiš. Ovdje radiš da preživiš.

Ali ono što nas niko ne može naučiti, ni u Berlinu ni u Bugojnu, jeste kako se nositi sa životom. Bilo da imaš 3.000 eura ili 300 maraka – ako nemaš mir u glavi, neće ti ni Švabo pomoći.

Zato gdje god bio, radi pošteno, ne prodaj dušu, čuvaj živce i ne zaboravi od čega si sazdan. A da li ćeš živjeti pored Rajne ili pored Lašve – svejedno je, ako u sebi nosiš ono što vrijedi.

Jer na kraju krajeva, nije bitno kolika ti je plata – bitno je koliko si čovjek.