U tragikomediji postavljenoj pod otvorenim nebom, ispred objekta Administrativnog centra Republike Srpske u Istočnom Sarajevu, mogli smo da vidimo kako funkcionisanje države izgleda na djelu. Dinamičan zaplet, konfuzna radnja, mnoštvo sporednih glumaca i pukih statista obdarenih rekvizitima, a režiseri iza gustih zavjesa u udobnosti oguzičenih fotelja.

Ma ta' će SIPA:

Uručivanje sudskih naloga u policijskoj praksi smatra se rutinskim poslom. Poštarska obaveza. Hapšenje se u toj istoj policijskoj praksi, u zavisnosti od toga koga se i gdje hapsi, može smatarti izuzetno rizičnim poduhvatom, koji iziskuje operativnu, terensku, logističku, terensku i još razno - razne, floskulativno navedene vidove podrške.

Sam raspored slova, zvučnosti, ali i izgled riječi HAPŠENJE i URUČIVANJE, govori nam da se radi o potpuno različitim postupcima. U predstavi ni SIPA, ni MUP RS-a, ni mediji, a ni ptice na grani nisu bili sigurni da li se radi o o prvom ili drugom, a možda i o nečemu trećem. Oni su se, u duhu demokratije složili da se ne slažu.

ALI, jer bosanskohercegovačka politika je puna ALI(ja), jedan glumac je znao koju ulogu igra. Milorad Dodik je na sebe hrabro, kako samo on to zna, preuzeo ulogu hapšenika, političkog bjegunca kojem se smješe lisice. Junak srpskog roda i izroda.

Ma ta' će SIPA, Britanci nisu uspjeli da ga ubiju, a mi Bosanci mislimo da ga možemo uhapsiti. Ne može mu niko ništa.

Na slici ispod dirljiva scenografija podsjeća na djetinjstvo, trenutak kada u društvu imate druga čiji su roditelji strogi, pa ih sa sigurne distance stidljivo molite da ga puste napolje.

Jel može Milorad malo vani sa nama, samo pola sata nećemo dugo, da se poigramo hapšenja?

Žalosno je što se neuspjelom akcijom hapšenja ili uručivanja, ili čega već, dodatno srozava integritet Državne agencije za istrage i zaštitu. Njeni uposlenici, preciznije članovi sindikata, u prošlosedmičnom saopštenju za javnost ogradili su se od svih političkih prozivki, te su iskazali otvorenu podrške za sve kolege Srbe zaposlene u SIPA-i. Po svemu sudeći operativna dejstva plod su dozrelih frustracija državnih milicionera, čije nadležnosti su pale na ispitu zahvaljujući hroničnom poltronstvu njihovog direktora Darka Ćuluma.

Valja napomenuti da je taj isti Darko Ćulum, glavom, bradom i podbradkom učestvovao u zataškavanju dokaza u slučaju ubistva Davida Dragičevića u Banjaluci, tada još kao uposlenik MUP-a Republike Srpske. Čini se da je za svoju profesionalnost propisno nagrađen, direktorskim mjestom naravno, kao po običaju.

Ko se boji Miša još?

U okršaju kod OK rampe iskazao se još jedan vrli junak, čiji će podvizi zasigurno ući u legendu. O njegovom čojstvu ispjevavaće se deseterci na zborovima i za svečanim slavskim astalima, pred mnogobrojnim režimskim kumovima i uhljebljenom rodbinom. Guslari i narodni stihoklepci moraju pripremiti novi ciklus pjevanja, ovog puta to neće biti kosovski, nego istočnosarajevski ciklus. Vino pije Partalo Mišo.


Mišo Partalo je formalno ili prema radnoj knjižici - šef osiguranja predsjednika Republike Srpske. Ili u prevodu prvi čovjek do, ispred, iza, na i oko Dodika. Njegov alter ego, lutajuća sjena anđela čuvara. Dobri duh Kasper.

Šejtanov zaštitar Partalo ne spominje se često u medijima. Do sada svega 3 ili 4 puta. U svakom od tih novinarskih epova pripovijedano je o njegovom nevjerovatnom junaštvu.

Još je nevjerovatnije da je bez po' muke i bez trunke straha nasrnuo na službena lica i praktično rukovodio imitacijom državnog udara. Mnoga pitanja postavljaju se sama od sebe. Zašto ga bi se bilo ko plašio i kako je postao toliko moćan?

Čudnovate zgode zaštitara Partala:

Kada nakon napornih sati zaštitarenja skine posuđenu policijsku uniformu ili kompleksaški premalen sako konfekcijske veličine S, vrteći se pred ogledalom, u lunbalnom djelu leđa Mišo jasno vidi ožiljak.

Stoji tu, tako nepomično kao podsjetnik na period kada je širio ideje Srpkog Reicha. Tada je za njega bog bio Bog, Karadžić dobog, a Mladić načelnik božijeg štaba. Vremena se promijene, a sa njim ai bogovi i gazde i stranke. Samo je metak ostao isti. Inicijalna kapisla.

Kroz decenije odanog služenja bakinačkom gosparu, uspio je, ne samo da osigura sebe, već i ostatak porodice. Suprugu i sestru udomio je u nekim od entitetskih institucija, a u kojim tačno povjerljivi izvor nije mogao da precizira. Osima toga i sina je naučio osnovnom gradivu iz zloupotrebe sirove moći, kada mu je 2022. godine dao da sam sebi sastavi razred u srednjojn Ekonomskoj školi u Banjaluci, prije nego što je konačan spisak primljenih učenika bio zvanično objavljen.

A da tata zna još svašta od zanata, pokazalo se u više navrata.

Nakon ratnih pustolovina i nekoliko ranjavanja, kao i veliki broj poratnih heroja dobio je namještenje u Minisarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske. Prilikom sklapanja poslušničkog dream-team-a, Milorad Dodik postavio je Partala na mjesto šefa obezbjeđenja. U praksi njegovo radno mjesto nije jasno definisano, jer se u jednom čovjeku stapaju uposlenik MUP-a, šef obezbjeđenja (samim tim uposlenik kabineta predsjednika) i privatni gardista rodonačelnika dinastije Dodik.

Ukoliko ikada sretnete Dodika, u sviti potrčaka jasno će te prepoznati njegovog svetca zaštitnika, čije vanserijske sposobnosti pokrivaju širok spektar zadataka. Između zaštitarenja i hobističkog nepotizma, Partalo je našao dovoljno sloboodnog vremena i za vaspitno - obrazovni rad, ali i za građevinske projekte.

Vila u zaseoku Džombe nadomak Čelinca

2018-te prilikom verbalnog sukoba između Dodika i tada još mlađanog opozicionog pulena, a danas prijestolonasljednika diktature - Draška Stanivukovića, Partalo je pedagoški istukao Stanivukovića, te mu polomio telefon, uz popratnu lekciju iz vulgarizama. Tom prilikom proces prevaspitavanja prošao je i Ivan Begić (Stanivukovićev tadašnji prisni i topli saradnik), koji je čak i kažnjen sa 500KM. Od krivične prijave, tužbe ili eventualnog sudskog procesa ništa nije bilo. Nova fascikla u staroj ladici.

Osim velelepnog zdanja u okolini Banjaluke, šef obezbjeđenja bacio je oko i na poljoprivredna zemljišta. Tako je kao jedan od pet suvlasnika u firmi EF Group, registrovanoj 24.4.2024. godine, već u julu iste godine stekao protupravnu korist od 13 miliona maraka.


Tada je Partalo sa poslovnim partnerima uspio da legalizuje otimačinu poljoprivrednog zemljišta, prethodno uknjiženog na javno preduzeće Sava Semberija (prehrambena industrija) iz Bijeljine. Ovom kriminalnom akvizicijom bavilo se i Tužilaštvo RS-a, ali samo kratkotrajno i bez mnogo uspjeha.


U navedenom poduhvatu asistiralo je i Ministarstvo poljoprivrede Republike Srpske, a dokazi o bilo kakvom daljnjem poslovanju preduzeća za jednokratnu upotrebu EF Group ne postoje.

Partalo je sa Dodikom 2022. godine turistički obilazio Crnu Goru, bez ikakvih službenih posjeta, pa je tadašnji crnogorski premijer - Dritan Abazović umirivao javnost informacijama kako je Dodik prijavio posjetu, te da sa sobom vodi i escort service, ali bez herojskih utoka za pasom. Zaštitar Mišo sa šefom se šetkao i po Sarajevu, konkretnije po hodnicima zgrade državnog predsjedništva, u toku Dodikovog mandata na samom čelu države. Mišo na čelu, a harmonikaš na začelju kolone.

Tada se u medijima vodila polemika oko toga da li pripadnici ličnog obezbjeđenja člana predsjedništva, a koji pritom, po Dodikovoj naredbi ne dolaze iz redova Državne agencije za koordinaciju policijskih tijela, uopšte smiju da unose oružje u službene prostorije. Mišo je tada uredno prošao skener, navodno bez rođenog mu pištolja.

Fascinantno je kako se i kadrovima relativno nisko pozicioniranim u lancu moći namještaju krupni poslovi i daju neograničena ovlaštenja, te postaju toliko moćni da bez ikakvih ( za sada) posljedica rastjeruju pripadnike državne policije.

Sve su to gorko - slatki plodovi demokratije, ukrašeni kremom od patriotizma. Ipak, ničija nije do zore sijala. Niti će.