Nedavno smijenjeni direktor Aerodroma „Nikola Tesla“ u Beogradu, Saša Vlaisavljević, politički je kadar Srpske napredne stranke (SNS), čiji je predsjednik Aleksandar Vučić. Iako Vučić nema izravnu povezanost s projektom izgradnje aerodroma u Bihaću, Vlaisavljević je, kao dugogodišnji član SNS-a, postao ključni akter koji javno zastupa interese ovog infrastrukturnog projekta. Postavlja se pitanje: Zašto politički akteri iz Beograda, poput Vlaisavljevića, brane izgradnju aerodroma u Bihaću, dok bi očekivano bilo da se za ovaj projekt bore lokalne vlasti, konkretno direktor JP Aerodrom Bihać, politička stranka POMAK i vijećnici ove stranke u Gradskom vijeću i Skupštini USK?

Ovo izaziva zabrinutost u pogledu političkog utjecaja Beograda na projekte koji bi trebali biti u isključivom interesu lokalne zajednice. Kakav je to interes Beograda u ovom projektu? Zašto su političari, poput Vlaisavljevića, ti koji ističu važnost investicije, umjesto da to rade predstavnici lokalnih vlasti u Bihaću?

Interesi političkog Beograda: Ekspanzija ili manipulacija?

Izgradnja aerodroma u Bihaću trebala bi biti, prije svega, u interesu građana Bihaća i Unsko-sanskog kantona. Očekivano bi bilo da na čelu izgradnje ovakvih infrastrukturnih projekata stoje predstavnici lokalne vlasti, čije odluke i stavovi trebaju reflektirati stvarne potrebe i interese zajednice koju predstavljaju. Tako bi, u ovom slučaju, lideri političke stranke POMAK, koja ima svoje predstavnike u Gradskom vijeću Bihaća, Skupštini USK i Parlamentu Federacije BiH trebali biti ključni akteri u raspravi o ovom projektu. Međutim, u očima javnosti, sve to izgleda kao da su lokalni akteri u potpunosti povukli u pozadinu, dok su ulogu koju bi oni trebali imati preuzeli političari iz Beograda. Da li ovo implicira da su interesi Bihaća zaista u drugom planu? Ili pak je riječ o širem političkom interesu koji daleko nadilazi lokalne okvire?

Zastupanje ovakvih projekata od strane Beograda može imati nekoliko dimenzija, a ne bi bilo neuobičajeno da se iza angažmana Vlaisavljevića kriju širi politički ciljevi. Naime, za Beograd, Bihać je strateški važan grad zbog svog geografskog položaja i uloge koju igra u povezivanju Balkana. Izgradnja aerodroma u Bihaću može se tumačiti kao pokušaj jačanja utjecaja Beograda u regiji, koji uključuje ekonomske, političke i infrastrukturne veze s okolnim područjima, kao i razvoj kulturnih i komercijalnih tokova prema zapadnom Balkanu.

Smjena Vlaisavljevića: Istražni organi i kontroverze u vezi s imovinom i troškovima

Saša Vlaisavljević smijenjen je 03.03.2025. godine nakon 11 godina obnašanja funkcije direktora Aerodroma „Nikola Tesla“. Ova smjena izazvala je veliku pažnju javnosti zbog niza kontroverzi. Prema informacijama koje su se pojavile na internet portalu republika.rs, Vlaisavljević je za vrijeme svog mandata na čelu aerodroma navodno potrošio čak 500.000 eura na službena putovanja. Ovaj iznos izazvao je zabrinutost u javnosti jer postavlja pitanje opravdanosti tih troškova i transparentnosti upravljanja javnim resursima, posebno u kontekstu njegove dugogodišnje pozicije na čelu tako važne institucije.

Osim sumnji u financijske nepravilnosti, Vlaisavljević je postao predmetom istrage zbog svoje imovine, koja je, prema navodima republika.rs, predmet provjera od strane istražnih organa u Srbiji. Iako nije iznesen detaljan uvid u vrijednost njegove imovine, izvještaji sugeriraju da posjeduje značajnu nekretninsku i drugu imovinu, čija nabavka trenutno podliježe istražnim postupcima. Tužilaštvo u Beogradu navodno provodi istragu o tenderskim postupcima koje je Vlaisavljević kao direktor aerodroma raspisivao tijekom svog mandata, s ciljem utvrđivanja mogućih nezakonitih pogodnosti ili drugih nepravilnosti u vezi s javnim nabavkama.

Dodatno, Saša Vlaisavljević je vlasnik privatne kompanije koja pruža konsultantske usluge u oblasti vazduhoplovstva. Ovo dodatno podiže sumnje o mogućem sukobu interesa, s obzirom na to da bi njegova konsultantska angažiranja mogla biti povezana s projektima vezanim za aerodrome ili druge infrastrukturne projekte, uključujući i onaj u Bihaću.

Skandal i afere Saše Vlaisavljevića

Saša Vlaisavljević, u javnosti poznat i po nizu kontroverzi, suočava se s ozbiljnim optužbama vezanim uz neprimjereno ponašanje, financijske nepravilnosti i zloupotrebu položaja. Prema informacijama koje je objavio republika.rs, nekoliko skandala se povezuje s njegovim mandatom na čelu Aerodroma „Nikola Tesla“. Neke od najistaknutijih afera uključuju:

1. Neprihvatljivo trošenje javnih sredstava: Za manje od pet godina na službena putovanja, Vlaisavljević je potrošio više od 500.000 eura. Posjetio je, između ostalog, prestižna mjesta poput Zid plača u Jerusalimu, Bečku operu, i Boljšoj teatar u Moskvi, čime su izazvane velike kritike javnosti zbog neuobičajenih i nepotrebnih putovanja koja nisu imala jasnu poslovnu osnovu.
2. Superluksuzni automobil na tuđem imenu: Vlaisavljević je kupio luksuzni automobil Porsche Panamera, ali je vozilo registrovao na ime svog kuma, iako je njime isključivo on upravljao. Ovaj čin izazvao je dodatne sumnje u njegovu poslovnu etiku i transparentnost.
3. Brza vožnja i neodgovorno ponašanje: Tokom vožnje u Porscheu, Vlaisavljević je divljao kroz Beograd, vozeći nevjerojatnih 221 kilometar na sat, što je izazvalo zabrinutost zbog neodgovornog ponašanja ljudi na visokim pozicijama.
4. Neprofesionalni postupci prema kolegama: U nekoliko navrata, koleginice s posla vozio je kući u Porscheu, usput pokušavajući da ih zaskoči, što ukazuje na njegovu neprimjerenu i neprofesionalnu interakciju s kolegama.
5. Neprimjereni tim-bilding: U svom luksuznom domu na Bulevaru patrijarha Pavla, Vlaisavljević je organizirao tim-bilding za svoje zaposlene, gdje su se morali takmičiti u poznavanju svog direktora. Pitanja su obuhvatila osobne detalje poput omiljene kafe, jela i glumice, a sve je bilo financirano iz firmine kase.
6. Istraga o tenderskim nepravilnostima: Tužilaštvo je zvanično potvrdilo da istražuje tendere koje je Vlaisavljević raspisivao dok je vodio aerodrom. Ove istrage ukazuju na moguće nepravilnosti u procesu javnih nabavki.
7. Kršenje zabrane zapošljavanja: U periodu kada je bila na snazi zabrana zapošljavanja, Vlaisavljević je zaposlio 200 svojih ljudi na aerodrom, čime je prekršen zakon o zapošljavanju u javnim institucijama.
8. Favoriziranje privatnih interesa: Vlaisavljević je na aerodrom zaposlio fudbalskog trenera koji je trenirao njegovog sina. Kasnije, kada trener nije ubacivao njegovog sina u igru, Vlaisavljević je tražio od svojih bivših saradnika (kada je već napustio aerodrom) da ga šikaniraju i otpuste, čime je pokušao koristiti svoj prethodni položaj za ostvarivanje privatnih interesa.

Ove afere jasno ukazuju na duboku nepravilnost u ponašanju Saše Vlaisavljevića, koji je, kao direktor jedne od ključnih infrastrukturnih institucija, trebalo da bude uzor profesionalnosti i odgovornosti. Međutim, njegova neodgovorna i neprofesionalna ponašanja, uz sumnje u zloupotrebu položaja i javnih sredstava, dovode u pitanje njegovu sposobnost da se bavi projektima kao što je izgradnja aerodroma u Bihaću.

Kompetentnost Vlaisavljevića za izgradnju aerodroma u Bihaću: Lični interesi i potencijalni konflikti

U svjetlu nedavnih istraga i smjene Saše Vlaisavljevića, postavlja se pitanje koliko je on kompetentan da govori o izgradnji aerodroma u Bihaću. Kao bivši direktor Aerodroma „Nikola Tesla“, Vlaisavljević nesumnjivo (ne)posjeduje iskustvo u oblasti zračnog prometa i infrastrukture, no njegove kontroveze u vezi s financijskim i političkim aspektima njegovog mandata postavljaju legitimna pitanja o njegovoj sposobnosti da sagleda objektivne interese Bihaća u ovom kontekstu. S obzirom na sve što je obuhvaćeno njegovim smjenama i istragama, sumnja se u to da bi njegovo angažiranje u ovom projektu bilo vođeno isključivo stručnim razlozima.

Pitanje koje se postavlja jeste: Ima li Vlaisavljević lične interese u vezi s izgradnjom aerodroma u Bihaću? S obzirom na njegovu prethodnu povezanost sa srpskom političkom scenom i njegov status u Beogradu, može se naslutiti da bi projekt mogao poslužiti kao platforma za njegove vlastite financijske i političke interese. Također, postavlja se i pitanje uloge koju on sam ima u privatnim poslovima koji se odnose na aerodromsku industriju. Da li mu se, na primjer, plaćaju konzultantske usluge od strane JP Aerodrom Bihać? Ako je to slučaj, postoji li sukob interesa koji bi mogao ozbiljno narušiti vjerodostojnost njegovih javnih izjava i angažmana?

Također, važan faktor koji treba uzeti u obzir jeste njegova moguća privatna veza s bivšim gradonačelnikom Bihaća, Šuhretom Fazlićem. Poznato je da su visoki politički i ekonomski interesi u Bihaću i Unsko-sanskom kantonu često povezani s osobnim vezama, a pitanje odnosa između Vlaisavljevića i Fazlića postavlja mogućnost da postoji osobna motivacija u njegovom zalaganju za izgradnju aerodroma. Da li su njihove veze, bilo političke, bilo poslovne, uticale na njegov angažman u ovom projektu? I kako te veze mogu oblikovati cijeli razvoj situacije?

Ova pitanja naglašavaju potrebu za dodatnim nadzorom i transparentnošću u vezi s njegovim sudjelovanjem u projektima poput aerodroma u Bihaću, jer se ne može zanemariti mogućnost da je njegova podrška ili savjetovanje povezano s osobnim interesima koji nisu u potpunosti u skladu s javnim interesom Bihaća i njegovih građana.

PRILOZI LINKOVI elektronski medij republika.rs, krik.rs i krajina.ba:

1. SAZNAJEMO! PROVERAVA SE ŠTA JE RADIO VLAISAVLJEVIĆ! Češlja se imovina SALETA ŠOJIĆA!
2. EVO ZBOG ČEGA JE SMENJEN SALE ŠOJIĆ: Pukao više od 500.000 evra na službena putovanja, a ovako je POMETLAN!
3. Vlaisavljević preneo vlasništvo firme nakon pisanja KRIK-a

Aerodrom Bihać: Projekat u završnoj fazi pripreme, a ne “vječno gradilište”