Koliko košta prazna država, zna li se možda cijena !?
Godina nova a stari problemi. Stari dobro poznati problemi i sada naše već tradicionalne, zebnje i strahovi. Nešto od toga nosimo iz prošle godine a nešto još iz prošlog vijeka. To nam još jednom potvrđuje već dobro poznatu tezu da vrijeme ništa ne liječi niti rješava. Ono samo uredno i u svom redovnom ritmu prolazi i teče dok mi, pomalo zbunjeni i izgubljeni, uporno i ustrajno u mjestu stojimo i čekamo neko novo, bolje vrijeme. Pri tome misleći da ga zaslužujemo a sami ništa ili gotovo ništa ne činimo i ne dajemo vlastiti doprinos da nam stvarno i bude bolje.
Tako je i ova godina nova i kod nas na svoje uobičajeno putovanje krenula. Tačno i na vrijeme, bez kašnjenja jer ipak je to Nova godina i ona nikada ne kasni. Za razliku od nekoliko prethodnih sa ovom nam je novom godinom stigao i snijeg, i to čitavih 40 cm. Da ne živimo tu gdje živimo i da nije Januar pa još i zima bilo bi to čudno ali ovako sasvim prirodno i očekivano.
Zima je i mjesec Januar, zar ne, a tu snijeg prirodno i logično pripada i treba da se očekuje.
Stigao je on ovaj put i to još uz prethodnu urednu i preciznu najavu. Danima su naime meteorolozi najavljivali snijeg i kako se kod nas žargonski kaže, skoro i u minutu pogodili. Nisu pri tome ni slutili da će njihova najava postati jedan od glavnih aduta za žestoki politički obračun i rano otvaranje predizborne kampanje u Kantonu Sarajevo. Najava je to još jedne teške godine opterećene sumanutom borbom za svaki gram vlasti na svakom pedlju države.
Uprkos najavi snijeg je ipak uspio da iznenadi kako vlast tako i zaposlene u preduzećima za zimsko održavanje i čišćenje. Reakcija je bila ravna nuli i svi smo mogli da svjedočimo loše urađenom poslu. Za opoziciju situacija kakva se samo poželjeti može. U šahu se to naziva šah mat pozicijom. I zaista, uslijedio je žestoki medijski udar opozicije na stranke tzv. trojke koje čini aktuelnu vlast u Kantonu Sarajevo.
Da podsjetimo, to je ona opozicija koja na svom kontu ima najveći broj godina provedenih na i u vlasti na svim nivoima u BiH od prvih višestranačkih izbora pa do danas. Period je to od skoro već četiri decenije. Svjedoci smo mnogih njihovih greški i propusta, manjih i većih pa do katastrofalnih. Nismo zaboravili i certifikate i privatizaciju koja se u opštu pljačku i otimačinu društvenog dobra pretvorila. A sve po zakonu, kako je to njihov istaknuti funkcioner pojašnjavao zbunjenim i neukim građanima. Nismo i ne možemo zaboraviti mnoge afere i sudske procese, od raznih i mnogobrojnih tendera, preko neuspjelih revizija sudskih procesa pa do loših respiratora. Previše je toga da bi 40 cm. snijega sve to prekrilo i u zaborav poslalo. Znamo i pamtimo, jer koliko su se god trudili nisu uspjeli u svojoj namjeri. Nismo dobili kolektivnu amneziju.
Da vidimo kako se trenutna pozicija pokušavala braniti i da li je u tome uspjela.
Vrlo nevješto i mlako je to bilo, mene nisu ubijedili. Snijeg koji je pao zatrpao je ulice a na površinu izbacio svo neznanje, nesposobnost, bahatost, javašluk i nebrigu za građane. Nisu trojkin izum nesposobni i nekompetentni a podobni i poslušni direktori i ministri. Znamo mi ko je to instalirao kao poželjni model kadrovske politike, to nije uopšte sporno. Međutim, jasno je i poznato da ovi iz trojke nisu ništa uradili niti poduzeli da taj model izmjene. E, to je za nas sporno. Jedno u nizu od mnogih njihovih neispunjenih obećanja. Oni su, mada prilično heterogeni i ideološki potpuno različiti, na početku bili vrlo ubjedljivi i ponudili nešto novo i drugačije. Ali ipak, malo toga su ispunili a mnogo više ostalo je još uvijek na nivou otvorene ponude. To su nam ostali dužni, jer su i oni svoje prioritete poredali slično prethodnicima. U fokusu su primarno, fotelje i pozicije, budžeti i tenderi. Nije bilo ništa od toliko željenih promjena sistema i eliminisanja davno uspostavljenih loših klišeja.
Da, naravno da su čiste i prohodne ulice za građane važna stvar i nešto što se podrazumijeva ili bi bar tako trebalo biti. Bilo bi sjajno da je ta i druge slične teme dominantne i prioritetne jer bi to bio znak da živimo u normalnoj, sređenoj i sigurnoj državi. Ali na žalost mi taj luksuz ne živimo.
Mnogo je drugih i većih problema koji već predugo situaciju u državi čine toksičnom i opasnom. Naša je svakodnevnica obilježena stalnim tenzijama i sukobima. Ima tu svega i svačega, od bestijalnih uvreda iz najnižih pobuda koji mržnju i netrpeljivost podižu do usijanja pa do otvorenih prijetnji kojima najavljuju nestanak države.
Sukladno tome bilo jako lijepo i za građane korisno kada bi ozbiljni politički faktori u ovoj državi ili bar na njenom dijelu koji se zove Federacija B i H, a vođeni interesima cijele države i svih naroda i građana, mogli artikulisati set prioritetnih, usaglašenih i od svih prihvaćenih stavova kao jedinstven odgovor na sada već otvorene prijetnje i jasno vidljive opasnosti. Stavova oko kojih ne bi bilo rasprave i koji bi za sve bila donja crvena granica sa nultom tolerancijom. Iako se u (pro) bosanskom loncu nalaze i za vlast ravnopravno bore i ljevica-bar ono što je od nje ostalo, i desnica i liberali i ovi i oni, sa pravom od njih trebamo zahtijevati da se uozbilje i uspostave opšti koncenzus oko tih vitalnih pitanja važnih pa čak možemo reći i presudnih za opstanak i postojanost i države i svih nas u njoj.
Nema toga puno i ne bi trebao biti problem da se to i realizuje, jer građani nisu svoja očekivanja postavili previsoko i nemoguće već skromno i moguće. Žele tek dostojanstven život u miru i sigurnosti u jedinstvenoj, suverenoj, uređenoj, stabilnoj i demokratskoj državi. Također, voljeli bi da žive i rade u pravednom i poštenom društvu i sistemu koji nudi i daje podjednake šanse svima bez bilo kakvih predrasuda, protežiranja ili omalovažavanja bilo koga i po bilo kom osnovu. Na kraju, žele da oni budu zadnja generacija koja u strahu i neizvjesnosti o ratu razmišlja i priča. Mir sada i zauvijek žele građani i narodi ove napaćene države.

Ali, poznavajući naše političare za taj istorijski iskorak potrebno je nekoliko nužnih predradnji.
Prvo i najvažnije – vodeći političari, svi od reda, morali bi se odreći nerealnih ambicija, ličnih frustracija i bahatosti i istovremeno eliminisati vlastiti ego i bar za kratko staviti pod kontrolu ličnu sujetu.
Drugo, tako pročišćene i proprane političare trebao bi neki od svih njih prihvaćen autoritet za isti sto okupiti. Tu bi oni trebali dogovoriti, usaglasiti i usvojiti zajedničku platformu/ dokument- memorandum ili rezoluciju, u kojem bi definisali i nabrojali sve poteze, projekte i korake koje planiraju poduzeti kako bi ispunili gore spomenute želje i zahtjeve građana.
Na taj bi način definisali i utvrdili zajedničku i obavezujuću crvenu liniju. Bio bi to naš jedinstveni odbrambeni politički živi zid.
Tek tada bi dobili legitimitet da otvore i vode predizbornu kampanju u kojoj treba da dominiraju prioritetno ekonomske teme a i čišćenje snijega, zašto da ne.
Gospodo i drugovi, uozbiljite se, sudnji je čas. Vaše ideološke razlike kao i borba za vlast gube smisao u skoro praznoj državi koja vam polako i nepovratno kroz prste curi. Odavde je poslije rata pobjeglo nekoliko gradova srednje veličine. Zapitate li se bar ponekada, hoće li uopšte u skorije vrijeme biti onih koji će ovdje živjeti i raditi i ako zatreba opet državu braniti.