Objava Amira Škrgića iz Cazina, u kojoj je javnosti saopćio da njegova majka – majka poginulog borca Armije Republike Bosne i Hercegovine – prima svega 103,33 konvertibilne marke mjesečno, nastala je kao direktna reakcija na nedavne tekstove o rastu primanja zastupnika u Skupštini Unsko-sanskog kantona.

Tekstovi koji su posljednjih dana objavljeni na platformi plenum.ba analizirali su rast plata i naknada zastupnika u Skupštini USK, posebno ukazujući na činjenicu da su primanja profesionalnih zastupnika u protekle četiri godine značajno povećana. Upravo u tom kontekstu Škrgić je odlučio javno progovoriti o životnoj realnosti svoje porodice.

„Dobro ste pročitali – 103 marke za majku čovjeka koji je dao život za ovu zemlju“, napisao je Škrgić u objavi koja se brzo proširila društvenim mrežama i izazvala snažne reakcije građana.

Lična priča kao odgovor na političku realnost

U svojoj objavi Škrgić navodi da njegova majka, kao roditelj poginulog borca, prima mjesečnu naknadu od svega nešto više od stotinu maraka. Istovremeno, on otvoreno govori i o vlastitoj situaciji, naglašavajući da nema stalno zaposlenje te da se, kako kaže, „snalazi kako zna i umije“ kako bi mogao pomoći majci i osigurati osnovne životne potrebe.

„Sa 103 marke čovjek ne može živjeti“, poručuje Škrgić.

Njegova objava dolazi u trenutku kada je u javnosti već otvorena rasprava o visini primanja zastupnika u Skupštini Unsko-sanskog kantona. Analize objavljene u medijima ukazale su na značajan rast plata profesionalnih zastupnika, ali i na visinu paušala i drugih naknada koje primaju zastupnici koji mandat obavljaju bez zasnivanja radnog odnosa.

Poređenje koje je izazvalo reakcije

U svojoj objavi Škrgić posebno ističe razliku između socijalnog položaja porodica poginulih boraca i finansijskog položaja političkih funkcionera.

Prema njegovim riječima, dok majke poginulih boraca primaju minimalne naknade, političari koji već imaju visoka primanja nedavno su sebi dodatno povećali plate, što u pojedinim slučajevima znači i oko 1.200 maraka više mjesečno.

„Jedan njihov dodatak na platu je više nego što majka poginulog borca dobije za skoro cijelu godinu“, navodi Škrgić.

Upravo ova rečenica postala je najčešće citirani dio njegove objave, jer na jednostavan način ilustrira dubok jaz između političkih primanja i socijalnih davanja najosjetljivijim kategorijama društva.

Šira poruka upućena politikantsko-aristokratskoj eliti u Skupštini USK

U nastavku objave Škrgić kritikuje političku scenu u Bosni i Hercegovini, tvrdeći da se političari često bave međusobnim političkim sukobima, stranačkim previranjima i raspodjelom političkih pozicija, dok se stvarni problemi građana, uključujući i status porodica poginulih boraca, rješavaju sporo ili nedovoljno.

„Nikad trajnog rješenja ljudima koji su ovu državu platili krvlju svojih najbližih“, napisao je.

Njegova objava tako je, pored lične priče, postala i svojevrsni komentar šire društvene situacije u kojoj se pitanje socijalne sigurnosti boračkih kategorija ponovo našlo u fokusu javnosti.

Reakcija javnosti

Objava iz Cazina ubrzo je izazvala veliki broj reakcija na društvenim mrežama. Građani su u komentarima izražavali ogorčenje zbog niskih naknada za porodice poginulih boraca, ali i nezadovoljstvo zbog stalnih rasprava o povećanju primanja političkih funkcionera.

Za mnoge je upravo kontrast između ova dva podatka – 103 marke mjesečno za majku poginulog borca i višestruko veća povećanja plata politikantina u Skupštini USK – postao simbol šire društvene nepravde.

Rasprava koja se ponovo otvara

Iako se pitanje statusa boračkih kategorija u Bosni i Hercegovini periodično otvara u javnosti, konkretna rješenja često ostaju predmet dugotrajnih političkih rasprava i sporih institucionalnih procesa.

Objava Amira Škrgića, nastala kao reakcija na tekstove o primanjima zastupnika u Skupštini Unsko-sanskog kantona, još jednom je podsjetila na osjetljivo pitanje društvenog odnosa prema porodicama onih koji su izgubili živote tokom rata.

Na kraju svoje poruke Škrgić političarima upućuje jednostavnu, ali snažnu poruku:

„Narod sve vidi i narod sve pamti.“