Mjesec sistema?
U posljednja dva mjeseca Bosnu i Hercegovinu potresaju tragedija za tragedijom. Prvo nesretne poplave u Jablanici, Konjicu i Fojnici. Kasnije tragediju sa Džejlom Drapić koja je preminula usred komplikacija prilikom liječenja zuba. NUB je skoro prestao sa radom. Postavlja se pitanje : Dokle više? Sada su, naizgled došli na vidjelo svi propusti države kojih svakako ima previše. I to se ne bi ni vidjelo da nije tragedije. "Šuti, nek' prolazi kad niko ništa ne govori", svakodnevni je govor glavnih krivaca. Reklo bi se da pucamo po svim šavovima. NUB nam ispred nosa umire. Obrazovanje sa njim staje. Pruga u Jablanici zjapi, još nije popravljena. Kako je krenulo i neće. Sistem šuti,radi nekako i samo čeka novu žrtvu u svojoj "arhivi".


Nosi me vodo
Prošlo je već mjesec ipo skoro od strašnih poplava u Bosni i Hercegovini a odgovorni još uvijek nisu kažnjeni za to. Možemo se mi koliko god želimo hvatati fudbalera, trenera, saveza kada ljudi koji su krivci normalno šetaju. Od kada smo to zamijenili ljudske živote sa običnom utakmicom? Kako to da nam je preča utakmica od stradalih ljudi? U Novom Sadu već protesti, traži se ostavka ljudi koji su odgovorni. U Bosni i Hercegovini? Muk i tišina. Ljudi se bune zbog neradne nedjelje, zbog utakmice. Čovjek, kao biće, ljuti se jer mu eto ne daju da radi 7 dana u sedmici, ne da mu se reprezentaciji da pobjedi "jednu" Njemačku. Dok god je ljudima preče sjediti ispred TV-a umjesto izaći na ulice da se nešto učini, teško da ćemo ikada napraviti makar prvi korak u riješavanju stvari. Do tada će očevi i majke gubiti djecu, prijatelji gubiti prijatelje a sistem samo par brojki. Što se u narodu kaže "Nosi me vodo, da me niko ne vidi" Tako je i kod nas. Davno je voda odnijela ono što je stvarano godinama, decenijama. Nekima je uzela sve, a za nekoga je pokrila tragove odgovornosti koji teško da će ikada isplivati.