U prestižnoj Biblioteci Rami u Istanbulu nedavno je održana konferencija posvećena Bihaćkom okrugu, jednom od ključnih simbola otpora i odbrane nezavisnosti Bosne i Hercegovine tokom rata 1992–1995. Događaj je uključivao izložbu ratnih fotografija, arhivsku dokumentaciju i svjedočanstva veterana 5. korpusa Armije RBiH, pružajući međunarodnoj publici uvid u heroizam i stradanja lokalnog stanovništva tokom opsade. Predstavnici kantona, uključujući premijera Mustafu Ružnića i predsjedavajućeg Skupštine Nisveta Jusića, naglasili su važnost očuvanja historijske memorije i kulture sjećanja, ističući simboliku Krajine u odbrani nezavisnosti BiH.

Dok je događaj u Istanbulu simbolički važan, on takođe oslikava suštinski problem Unsko-sanskog kantona: dok politički predstavnici troše vrijeme i resurse na memorijalne ceremonije, kanton stagnira u ekonomskom i infrastrukturnom smislu. Kultura sjećanja je važna za identitet i moral zajednice, ali sama po sebi ne otvara fabrike, ne privlači kapital i ne stvara nova radna mjesta. Građani USK, posebno mladi, sve češće svjedoče da historijski simboli ne mogu nadoknaditi stvarne ekonomske prilike.

Propuštene prilike za turske investicije

Dok konferencije i memorijalni događaji jačaju simbolički kapital kantona, investitori iz Turske aktivno ulažu kapital u regiju, naročito u Republiku Srbiju, gdje se razvijaju industrijske zone, energetski projekti i infrastruktura. USK, iako geografski i historijski dobro pozicioniran, ne uspijeva privući ni približno istu pažnju investitora, ostavljajući svoje potencijale neiskorištenim.

Analize regionalnog razvoja jasno pokazuju da turski kapital dolazi tamo gdje postoji administrativna efikasnost, podrška investitorima i jasna strategija privlačenja kapitala. Dok se u Istanbulu slavi prošlost Bihaćkog okruga, u kantonu nedostaju konkretni potezi koji bi otvorili fabrike, unaprijedili infrastrukturu i stvorili nova radna mjesta. Svaka odložena odluka znači propuštene prilike, stagnaciju lokalne ekonomije i nastavak iseljavanja mladih, što dugoročno ugrožava održivost kantona.

Kultura sjećanja kao sredstvo, ne svrha

Historijski simboli i memorijalni projekti trebaju služiti kao poluga za budućnost, a ne kao sam cilj. Bihaćki okrug zaslužuje poštovanje, ali politički akteri kantona moraju prepoznati da ceremonije i izložbe ne generiraju razvoj, te da sama simbolika otpora nije dovoljna za stvaranje ekonomske stabilnosti.

Da bi kultura sjećanja imala stvarnu vrijednost, ona mora biti povezana sa strategijom privlačenja investicija i ekonomskog razvoja. To uključuje uspostavljanje investicionih zona, olakšica za strane investitore, modernizaciju infrastrukture, razvoj turističke i ugostiteljske ponude te promociju obrazovanja i tehnoloških kapaciteta. Samo tako simbol prošlosti može postati alat za konkretne koristi građana USK.

Razvoj i zapošljavanje iznad ceremonijalnog sjećanja

Unsko-sanski kanton ne može se osloniti isključivo na historijske simbole. Vrijeme je da politika sjećanja postane strateški alat za ekonomski i društveni napredak, jer bez konkretnih akcija i strateških odluka, kanton ostaje zarobljen u prošlosti, dok regije koje aktivno privlače kapital stvaraju prosperitet i otvaraju radna mjesta.

Privlačenje kapitala iz Turske i drugih međunarodnih investicionih centara mora biti prioritet broj jedan. Razvoj, nova zapošljavanja i dugoročna ekonomska stabilnost ne mogu čekati na ceremonije i konferencije. Historija i simbolika su važni, ali budućnost kantona se gradi konkretnim projektima i kapitalnim ulaganjima.

U konačnici, Bihaćki okrug u Istanbulu podsjeća na heroizam prošlosti, ali stvarni izazov za Unsko-sanski kanton ostaje u sadašnjosti: pretvoriti historijske simbole u razvojne prilike, otvaranje radnih mjesta i privlačenje kapitala, jer bez toga, i dalje ćemo govoriti o hrabrosti prošlih generacija dok se mladima uskraćuje perspektiva u njihovoj vlastitoj zemlji.