Navijači banjalučkog fudbalskog kluba Borac, vrlo nacionalistički orijentisani, puni mržnje prema Bošnjacima i Hrvatima, ne samo da su se udaljili od izvorne ideologije vlastitog kluba nego su pomogli u tome da se ideologija bratstva i jedinstva koju je ovaj klub donosio u potpunosti zaboravi i uništi. Umjesto da veličaju komunističku i partizansku tradiciju borbe za radnička prava i vlast, po čemu im je klub i dobio ime, oni su stupili na stranu veličanja srpskih nacionalista, ratnih zločinaca i podjele jedne multietničke zajednice ravnopravnih naroda pod diktaturom kapitala.

Nije ni čudo da su na fudbalskom svjetskom prvenstvu podržali Italiju, umjesto vlastitu multietničku zemlju Bosnu i Hercegovinu. Veselin Masleša, jedan od osnivača banjalučkog Borca, se prevrće u grobu. Ali ne treba nas čuditi otkud ova podrška - Lešinari, od kojih se brojni identifikuju četnicima i koji pripadaju ideologiji velikosrpskog nacionalizma, samo ponavljaju tradiciju iz prošlog vijeka poznatu po saradnji srpskih nacionalista i italijanskih fašista u borbi protiv bratstva i jedinstva. Sport i kultura samo preslikavaju ideologiju vladajuće klase.

Znaju li Lešinari da, umjesto da se bore protiv srpskog nacionalizma i buržoaske vladavine, punim plućima podržavaju nacionalnu podjelu radničke klase Bosne i Hercegovine šireći propagandu srpskih tajkuna? Znaju li da podrškom srpskom nacionalizmu podržavaju profitersku pljačkašku politiku koja je donijela nesigurnost, bijedu i eksploataciju kako Srbima, tako i drugim narodima? Znaju li da podrškom srpskom nacionalizmu samo pune džepove nacionalističkih političara kojima su podjele potrebne da održe svoju vlast i svoje interese? Znaju li da je ova propaganda terora i zla pobila i raselila potomke osnivača banjalučkog Borca? Znaju li da propagiraju ''slobodu'', a donose ropstvo? Po tome se Lešinari ne razlikuju ni od bilo koje navijačke grupe u BiH, ali i šire. Oni su u službi vladajuće klase.

Ali hajde da se potsjetimo istorije. Fudbalski klub Borac osnovan je 1926. godine pod imenom ''Radnički sportski klub Borac''. Osnovali su ga radnici trgovački pomoćnici kako bi se kroz sportske i kulturne manifestacije lakše borili protiv monarhijske diktature i policijske represije komunističkih političkih organizacija koje su pokretale radničke sindikate i omladinske organizacije u cilju stvaranja demokratskog društva. Osnovan je riječima komuniste Veselina Masleše: ''Ako se borite, ukoliko ćete se boriti za svoja radnička prava zašto da vam se klub ne zove Borac!''

Na osnivačkoj skupštini prisustvovali su Rudi Hiter, Mustafa Softić, Zdravko Šerbl, Emil Zrelec, Savo Novaković, Omer Isović, Milan Prica, Joup Zeba i brojni drugi. Za predsjednika je izabran Rudi Hiter, a za prvog sekretara Mustafa Softić. Nakon Drugog svjetskog rata jedni od najpoznatijih igrača biće Oto Bojer, Osman Spaho, Muhamed Krajišnik, Lojzo Popović i brojni drugi. Jesu li Lešinari zaboravili ova imena ili su ih samo, u duhu istorijskog revizionizma, posrbili?

Banjalučki Borac je izgubio svoju prošlost utapajući se u nacionalističku sadašnjost. Od jednog borbenog internacionalističkog i socijalističkog kluba on je postao leglo srpskog nacionalizma u službi srpskih tajkuna koji ostavlja veliki uticaj na banjalučku srpsku omladinu manipulišući njenom djetinjom naivnosti, stvarajući tako novo topovsko meso koje će iskoristiti srpska buržoazija u nekom novom sukobu. Na kraju dana Lešinari su napravili mural Ratku Mladiću, Dragoljubu Mihailoviću, popu Đujiću i drugim zlotvorima protiv kojih su osnivači banjalučkog Borca ratovali i ginuli u Drugom svjetskom ratu.

Možda jednog dana doživimo da se među Lešinarima stvori lijevo antinacionalističko krilo koje će skinuti istorijsku nacionalističku ljagu sa svog kluba i ponovo stupiti na staze gradnje društva zasnovanog na internacionalizmu, ravnopravnosti i društvenoj jednakosti kakvu su započeli osnivači Borca u NOB-u. Neka se na grb našeg kluba opet vrati zvijezda crvena i jugoslovenska trobojka!