Tradicionalna ljevica je opštepoznato bila politička opcija koja se borila za ljudska i radnička prava, jednakost i socijalnu pravdu. Nekada je predstavljala utopijsku ideju društva u kojem svi imaju jednake šanse i dostojanstven život. Bila je čvrsto vezana za radničku klasu i realne društvene probleme.

Nekada se ljevica poistovjećivala s komunizmom, dok se današnja ljevica, ako bismo bili potpuno realni i do kraja otvoreni, sve češće povezuje s anarhijom. Umjesto jasne političke vizije i odgovornosti, dominiraju rasute ideje i ideološki ekstremi koji ne nude konkretna rješenja.

Postoje razne frakcije ljevice, ali po mom mišljenju najbrutalnija među njima je efilizam. Kao i većina ekstremnih ideologija danas, on je uglavnom internetski fenomen. Ipak, njegovi zagovornici šire interesovanje za antinatalizam, uvjereni da je rađanje djece moralno pogrešno, dok pojedini čak smatraju da roditelji nemaju pravo dovoditi djecu na svijet.

Današnja ljevica snažno se zalaže za prava LGBTQ+ populacije. Nemam ništa protiv te zajednice, ali smatram da se privatni identiteti i uvjerenja ne bi trebali agresivno nametati javnosti, kao što je to danas često slučaj. Posebno je paradoksalno kada se na paradama ponosa u zemljama bivše Jugoslavije pojavljuju zastave Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, iako su pripadnici homoseksualne zajednice u toj državi bili krivično gonjeni i progonjeni, a neki su završavali i na Golom otoku.


Također, mnoge frakcije današnje ljevice naginju anarhiji. Iskreno govoreći, anarhija je za mene slična drugim ekstremnim ideologijama jer negira osnovne stubove društva. Postavlja se jednostavno pitanje: kakva je to država bez vlasti, zakona i odgovornosti?

Od one nekadašnje, prave i čvrste ljevice, koja se borila za prava radnika i jednakost, ostala je ova nova, moderna, globalna ljevica koja, po mom mišljenju, nema ni gram logike. Umjesto borbe za suštinske društvene vrijednosti, fokus se prebacio na identitetske teme koje često nemaju dodira s realnim problemima običnih ljudi.


Na kraju, može se reći da je od prave ljevice, kakva je nekada postojala, ostala nova, moderna LGBT ljevica koja se više ne bori za temeljne društvene vrijednosti. Time je izgubljena osnovna ideja ljevice – borba za radnika, jednakost i pravednije društvo.