Policijska akcija u Velikoj Kladuši, u kojoj je zaplijenjeno oko dva kilograma opojne droge i uhapšena jedna osoba, trebala je biti još jedan dokaz da profesionalne strukture Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona rade svoj posao u skladu sa zakonom i pod nadzorom pravosuđa. Umjesto toga, javnost je dobila nešto sasvim drugo: politikantski istup ministra unutrašnjih poslova USK Adnana Habibije (SDP Bihać), koji je – mimo procedure i bez vidljive potrebe – odlučio govoriti o operativnoj akciji kao da je lično vodio istragu, izdavao naredbe i koordinirao hapšenje.

Njegova izjava, objavljena na portalu Klix.ba ( https://www.klix.ba/vijesti/crna-hronika/u-velikoj-kladusi-zaplijenjena-dva-kilograma-droge-uhapsena-jedna-osoba/251214041 ), u kojoj ministar Habibija objašnjava zakonitost radnji i svrhu akcije, nije tek protokolarna poruka. Ona je simptom ozbiljnog poremećaja institucionalnih uloga i jasnog pokušaja da se politička funkcija prikaže kao operativna, a operativni rad svede na kulisu.

U svakom profesionalnom kantonalnom policijskom sistemu u Federacije BiH postoje jasna pravila: javnost se o policijskim akcijama informiše putem portparola policijske uprave, a ne putem političkog rukovodioca ministarstva. Razlog je jednostavan – portparol govori u ime institucije, odmjereno, u skladu s procedurom i u koordinaciji s tužilaštvom.

Kada ministar preuzme tu ulogu, to nije znak otvorenosti, nego svjesno zaobilaženje sistema. U ovom slučaju, portparol policije nije govorio. Govorio je ministar. I to ne o strategiji sigurnosti, ne o reformama, ne o resursima, nego o konkretnoj policijskoj akciji.

To nije njegov posao.

Ministar Adnan Habibija nije inspektor, nije rukovodilac operativne jedinice, nije dio kriminalističkog tima. Pa ipak, u javnosti nastupa s autoritetom nekoga ko je “upoznat s detaljima”. To otvara pitanje koje se uporno izbjegava, ali se više ne može ignorisati: ko ministru daje operativne informacije i zašto?

Ako ih dobija prije ili tokom akcije – riječ je o nedopuštenom političkom uplivu u operativni rad policije. Ako ih dobija naknadno – zašto ih onda javno iznosi umjesto nadležnih profesionalaca? U oba slučaja, rezultat je isti: policija i tužilaštvo gubi autonomiju, a politikanstvo dobija reflektore.

Često se ovakvi istupi pokušavaju opravdati pojmom “civilnog nadzora”. No, civilni nadzor ne znači da ministar komentariše konkretne istrage. On znači da osigurava zakonitost rada sistema, a ne da javno tumači pojedinačne slučajeve.

Ministar je tu da stvara uslove, ne da glumi glavnog inspektora. Kada to čini, on ne jača povjerenje u institucije – on ih personalizira i podređuje vlastitom imidžu.

Posebno zabrinjava činjenica da ovakvim istupima ministar Habibija sistematski umanjuje ulogu Kantonalnog tužilaštva USK, institucije koja jedina ima ustavnu i zakonsku nadležnost da kvalificira krivična djela, vodi istrage i odlučuje o daljnjim procesnim radnjama. U javnom narativu koji ministar gradi, Tužilaštvo gotovo da ne postoji – kao da je puka administrativna stanica, a ne ključni stub pravne države.

Isto se dešava i s policijskim službenicima MUP-a USK. Ljudi koji izlaze na teren, rade pod pritiskom, izlažu se riziku i godinama grade profesionalni integritet, svedeni su na bezimenu masu iza politikantske izjave. Ministar Habibija govori, ministar Habibija objašnjava, ministar Habibija “garantuje zakonitost”, dok oni koji stvarno nose odgovornost ostaju u sjeni.

To nije slučajno. To je prisvajanje zasluga.

Sve češće se stvara dojam da ministar Habibija želi biti percipiran kao čovjek koji “provodi akcije”, “hapsi kriminalce” i “informiše javnost”. U toj konstrukciji, on je centralna figura sigurnosnog sistema, dok su pravosudne institucije tek tehnička podrška.

To je opasna i duboko pogrešna poruka. U pravnom uređenim kantonima u F BiH, institucije su važnije od imena, a procedure važnije od politikantskog marketinga. Kada se ministar postavi iznad sistema, sistem prestaje biti neutralan, a pravda postaje selektivna i sumnjiva.

Onog trenutka kada policija završi operativne radnje i predmet preda Kantonalnom tužilaštvu, policija se povlači iz javnog prostora, a politički nivo nema šta tražiti u komunikaciji o tom slučaju. To je trenutak kada profesionalizam znači šutnju.

Habibija, međutim, bira suprotno. On bira mikrofon.

Ovdje se ne radi o jednoj izjavi ministra Habibije, jednom članku ili jednom slučaju. Radi se o obrascu ponašanja u kojem se granice između politike, policije i pravosuđa svjesno brišu, a institucije pretvaraju u alat lične promocije.

Ako se ta praksa ne zaustavi, posljedice neće biti političke – biće pravne. Jer kada politika previše govori o istragama, sudovi kasnije moraju popravljati štetu. A tada je već kasno.

U ozbiljim kantonima u Federaciji BiH, ministar vodi politiku. Policija provodi zakon. Tužilaštvo vodi postupak. Sve drugo je – opasna improvizacija.

1. septembra 2016. SLUŽBENI GLASNIK US KANTONA Broj 13

Član 24.
(Ovlaštenja ministra u rukovođenju Ministarstvom)

(1) Ministarstvom rukovodi ministar.

(2) U cilju provođenja kantonalne politike i prioriteta u vezi sa unutrašnjim poslovima, provođenja kantonalnih zakona i izvršavanja zadataka povjerenih od strane Vlade Kantona, pored poslova utvrđenih drugim zakonima, ministar:
a) predstavlja Ministarstvo;
b) vrši nadzor nad provođenjem zakona i drugih propisa iz nadležnosti Ministarstva;
c) utvrđuje prioritete i politiku Ministarstva;
d) predlaže donošenje zakona i drugih propisa iz nadležnosti Ministarstva;
e) donosi provedbene propise, druge opće i pojedinačne akte iz svoje nadležnosti u svrhu provođenja zakona i drugih propisa u oblasti unutrašnjih poslova;
f) organizuje rad Ministarstva;
g) osigurava zakonito i efikasno funkcioniranje Ministarstva;
h) odlučuje u upravnim stvarima na način propisan zakonom;
i) organizuje jedinstven sistem izvještavanja i obrade podataka u oblasti unutrašnjih poslova neophodnih za vršenje poslova Ministarstva;
j) osigurava saradnju Ministarstva sa drugim državnim organima u Bosni i Hercegovini;
k) izvršava i druge poslove i zadatke koje mu povjeri Vlada Kantona, kao i druge poslove utvrđene zakonima Kantona, Federacije i Bosne i Hercegovine.

(3) Prema osnovnim organizacionim jedinicama Ministarstva, ministar:
a) upravlja i usmjerava obavljanje poslova iz nadležnosti organizacionih jedinica;
b) obrazuje upravne i druge stručne komisije i odgovarajuća radna tijela;
c) odlučuje o korištenju sredstava i vrši nabavku opreme i materijalno-tehničkih sredstava, osim sredstava utvrđenih za namjene iz člana 6. ovog zakona;
d) odlučuje o pravima, obavezama i odgovornostima državnih službenika, namještenika i zaposlenika Ministarstva, osim onih za koje je nadležan policijski komesar, u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima;
e) izvršava druge poslove i zadatke koje mu povjeri Vlada Kantona, kao i druge poslove utvrđene zakonom.

(4) Za vršenje određenih poslova iz st. (2) i (3) ovog člana ministar može prenijeti svoja ovlaštenja sekretaru Mnistarstva ili rukovodiocima osnovnih organizacionih jedinica.

(5) Prema Upravi policije ministar je ovlašten da:
a) na prijedlog policijskog komesara donosi podzakonske propise i druge opće i pojedinačne akte za koje je zakonom ovlašten;
b) prati rad policijskog komesara;
c) utvrđuje politike i prioritete u vezi sveobuhvatnih sigurnosnih pitanja;
d) daje svoje izjašnjenje na predloženu godišnju ocjenu o radu policijskog komesara na način predviđen u članu 49. ovog zakona;
e) na prijedlog policijskog komesara usvaja plan policijskih poslova Uprave policije;
f) vrši druga ovlaštenja koja su mu ovim zakonom i drugim propisima data u nadležnost.