Prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Unsko-sanskog kantona, koji je nedavno upućen u Skupštinu ovog kantona, donosi niz izmjena koje se odnose na ključne aspekte obrazovnog sustava. Iako je cilj zakonskih izmjena službeno unapređenje i poboljšanje kvalitete obrazovanja, čitav prijedlog stvara ozbiljnu zabrinutost zbog moguće političke kontrole obrazovnog sustava. Uvođenje promjena koje omogućuju političkim vlastima da imaju veći utjecaj na donošenje odluka o razrješenju direktora, kao i imenovanju školskih odbora, otvara mogućnost da obrazovanje bude podloženo političkim interesima, umjesto da bude slobodno i autonomno.

Ukidanje Komisije i prijenos odgovornosti na školski odbor

Jedna od ključnih izmjena u prijedlogu zakona odnosi se na ukidanje Komisije koja je do sada pratila rad direktora škola. Naime, izmjenama zakona, odgovornost za razrješenje direktora školskih ustanova prebacuje se na školske odbore, uz saglasnost ministra. Ova izmjena, koja se obrazlaže potrebom za efikasnijim i bržim procesom, također donosi značajnu promjenu u načinu na koji se donose odluke o vodstvu škola. Do sada je postojala Komisija koja je bila odgovorna za praćenje rada direktora, a njezino ukidanje omogućava školskim odborima da preuzmu odgovornost za razrješenje direktora.

Iako se predlaže da se školski odbori sada bave odlukama o smjeni direktora, obrazloženje koje se navodi u prijedlogu zakona ne pruža dovoljno razloga zašto bi se upravo školski odbori trebali baviti ovim pitanjem. Naime, školski odbori, koji se uglavnom sastoje od predstavnika osnivača, lokalne zajednice, roditelja i zaposlenika škole, mogu biti podložni političkim interesima, osobito jer su njihovi članovi imenovani od strane političkih vlasti ili osnivača. Na taj način, odluke o smjeni direktora mogu postati predmet političkih pritisaka, čime se gubi nepristranost i autonomija obrazovnog sustava.

Politička kontrola kroz imenovanje školskih odbora

Dokument prijedloga zakona također donosi promjene koje se odnose na sastav školskih odbora. Prema novim izmjenama, školski odbori i dalje će biti sastavljeni od predstavnika osnivača, lokalne zajednice, roditelja i zaposlenika škole, ali postoji ključna razlika: političke vlasti imenuju većinu članova tih odbora, a Vlada je odgovorna za imenovanje predstavnika osnivača i lokalne zajednice. Ovakav mehanizam imenovanja otvara mogućnost da političke vlasti, kroz kontrolu imenovanja školskih odbora, imaju izravan utjecaj na obrazovne institucije, jer će odluke o ključnim pitanjima, uključujući imenovanje i smjenu direktora, biti u rukama političkih aktera.

Ovaj prijedlog također ne razmatra dovoljno ozbiljno ulogu koju roditelji i zaposlenici škole mogu igrati u procesima odlučivanja. Iako je naglašena ravnoteža između različitih skupina u školskom odboru, politički pritisak koji proizlazi iz imenovanja većine članova školskih odbora može smanjiti stvarnu neovisnost tih tijela, čineći ih podložnima političkoj manipulaciji. Takvo stanje može otvoriti vrata za političku kontrolu obrazovanja, gdje odluke o obrazovnim institucijama neće biti vođene interesima učenika i njihovih roditelja, već političkim agendama i interesima onih koji su na vlasti.

Povratak u prošlost: Totalitarna ideologija u obrazovnom sustavu

Kroz prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Unsko-sanskog kantona, Ministar obrazovanja, član političke stranke SDP BiH, može se smatrati da vraća obrazovni sustav u najtamniji period našeg društva – onaj koji podsjeća na vrijeme komunističkog totalitarnog režima. Iako Jugoslavija više ne postoji, ideologija koja je vladala tadašnjim sistemom čini se da još uvijek živi unutar SDP-a Unsko-sanskog kantona, stranke koja je pravni nasljednik bivšeg Saveza komunista Jugoslavije.

U doba bivše Jugoslavije, obrazovni sustav bio je čvrsto pod kontrolom države, gdje su politički interesi često bili jači od obrazovnih, a autonomija škola gotovo nepostojeća. Prijedlog zakona, koji omogućava političkim vlastima veću kontrolu nad obrazovanjem kroz imenovanje školskih odbora i odlučivanje o smjeni direktora, vraća nas u razdoblje kada su odluke o obrazovanju bile podložne političkim diktatima, a sloboda obrazovnih institucija bila ozbiljno ograničena.

Ovaj prijedlog zakona, koji ukida Komisiju za praćenje rada direktora i jača ulogu školskih odbora, može se vidjeti kao pokušaj centralizacije i političke kontroliranosti obrazovnog sustava. Politička stranka koja je na vlasti, kao što je to bio slučaj i u doba komunizma, sada se ponovo stavlja u poziciju da utječe na ključne odluke u školama, kao što su imenovanja i smjene direktora, što dovodi do stanja u kojem obrazovne institucije postaju produžena ruka političke moći.

Ministar obrazovanja koji dolazi iz SDP-a, stranke koja je naslijedila ideje bivšeg komunističkog režima, svojim prijedlogom zakona zapravo usmjerava obrazovanje prema autoritarnim metodama. Kroz ovaj prijedlog, obrazovni sustav u Unsko-sanskom kantonu riskira postati alat političke manipulacije, a ne institucija koja osigurava slobodu mišljenja, razvoj kritičkog razmišljanja i neovisnosti. Time se vraćamo u period kada obrazovanje nije služilo potrebama i interesima građana, već političkim ciljevima i interesima onih koji su na vlasti.

Moguće posljedice za autonomiju obrazovnog sustava

Iako zakonodavne izmjene u obrazovanju, poput ukidanja Komisije i jačanja uloge školskih odbora, mogu biti opravdane iz praktičnih razloga (efikasnost, jednostavnost), postoji ozbiljna zabrinutost zbog potencijalnog utjecaja političkih faktora na obrazovni sustav. Autonomija obrazovnih ustanova mogla bi biti ozbiljno ugrožena ako političke vlasti budu imale prekomjernu kontrolu nad ključnim pitanjima kao što su imenovanje i smjena direktora. U situacijama gdje se politički pritisci koriste za promjenu uprave škola, obrazovanje bi moglo postati podložnije stranačkim interesima, a ne potrebama učenika i nastavnog osoblja.

Ovaj prijedlog zakona također ne daje dovoljno prostora za javnu raspravu i angažman svih relevantnih dionika u obrazovnom sustavu. Povećanje političkog utjecaja na obrazovni sektor može potaknuti zabrinutost među učiteljima, učenicima i roditeljima, jer oni koji su najizravnije pogođeni odlukama obrazovnog sustava možda neće imati dovoljnu slobodu u izboru vođenja svojih škola ili čak u provođenju obrazovnih politika koje im odgovaraju.

Politička kontrola obrazovanja u Unsko-sanskom kantonu?

Ove izmjene Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Unsko-sanskog kantona bit će usvojene po skraćenoj proceduri, bez javne rasprave o predloženim izmjenama, na 35. sjednici Skupštine zakazanoj za 25.02.2026. godine. Većinu u Skupštini čine stranke NES BiH, SDP USK, Narod i pravda, DF Željko Komšić i Stranka za Bosnu i Hercegovinu. Ove stranke vraćaju osnovni odgoj i obrazovanje Unsko-sanskog kantona u mračno doba komunizma. Iako je obrazloženje zakonodavnih promjena formalno usmjereno prema većoj efikasnosti i boljim uvjetima za školstvo, postoji značajna opasnost da se obrazovni sustav stavi pod potpunu političku kontrolu. Imenujući školske odbore i omogućujući političkim vlastima da preuzmu odgovornost za smjenu direktora, prijedlog zakona može otvoriti vrata za političke pritiske koji će utjecati na obrazovne odluke, umjesto da se one temelje na stručnosti, neovisnosti i interesima obrazovnih zajednica.

U konačnici, ovaj prijedlog zakona nije samo pitanje tehničkih izmjena u obrazovanju – on je pitanje političke autonomije i neovisnosti obrazovnog sustava. Ako se ove promjene usvoje bez potrebne javne rasprave i konzultacija, Unsko-sanski kanton riskira stavljanje osnovnog obrazovanja pod političku kontrolu, što bi imalo dugoročne negativne posljedice za razvoj obrazovnog sustava i prava učenika na kvalitetno obrazovanje.