Živimo u Bosni i Hercegovini, državi koja je predivna po mnogo čemu. Ono što svakodnevno slušamo jesu politička prepucavanja aktuelnih i prošlih lidera.
Na sve probleme koje imamo, od inflacije do ubistava, teme koje vidimo u dnevniku, novinama u 90% slučajeva budu političkog karaktera.
Poplave u Jablanici, Fojnici i Konjicu bile su izuzetak na koji smo već sada i zaboravili.
Isti ti politički lideri spremni su baciti kost među puku masu koja će ih, ili ih već podržava te nas vratiti u ratne godine.

Hrana i igre
Prisjetih se izreke "hrana i igre" koja datira iz rimskog doba. Političari su tada organizovali gladijatorske bitke i dijelili hranu kako bi zadovoljili narod te im skrenuli misli sa pravih, realnih problema.
Kao da, svakodnevne političke igre, skreću pažnju ljudskog razumnog razmišljanja pa se preko noći od bitnih stvari bavimo nebitnim.
Šta više, kod naroda u Bosni i Hercegovini vlada ona "samo da se ne puca", u kojoj leži sva današnja logika - ako je tako možemo i nazvati.
Dakle, nema veze što cijene osnovnih namirnica rastu, što je NUB pred zatvaranjem, što se svakodnevno dešavaju ubistva - bitno je da se ne puca.

Savremeni kontekst
Prošlo je dosta vremena od gladijatora, ali je kontekst ostao isti - hrana i igre.
Tada gladijatori a danas silni rijaliti programi, serije, sportovi i slično.
Da li smo primjetili kako, dok nam zagađuju rijeke, na iste proteste izađe dvadesetak ljudi, dok je obavezno gledanje nogometne utakmice sa prijateljima u punom kafiću.
Zdravstvo, socijalna pitanja, neisplaćene plaće na sve to u trenu zaboravimo okupirani svakodnevnim političkim, sportskim ili rijaliti programima.
Prelako odbacujemo empatiju zarad sat vremena sreće a ne daj Bože da nas neko vidi na protestima.
Ne tako davno, imali smo slučaj Mostarca Adnana koji je odjeknuo državom, par mjeseci poslije poneka smrtovnica na ulicama Mostara podsjeća na Adnana i njegov slučaj.
Ali koga boli briga za Adnanom, najvažnije je da će kiša u petak...
Postavlja se pitanje, da li smo postali moderni Rimljani?