Svako ide gdje misli da mu je bolje. I većina nas je u podsvijesti tog mišljenja. Moramo to priznati. Mi koji smo tu, imali smo sreću da nas nešto zadrži, prirodni ambijent, dom, porodica, solidan posao ili neki drugi razlozi. Također, imamo i tu nesreću da nas nepravda, nepotizam, korupcija i još dosta toga konstantno tjeraju odavde.
- Na mladima svijet ostaje. I ako planiramo nešto mijenjati i popravljati stanje, svakako da uz iskustvo starijih, trebamo iskoristiti energiju, entuzijazam, hrabrost, želju za napretkom i mnoge druge karakteristike i sposobnosti mladih.
Potrebno je u svakom mjestu aktivirati mlade i ujediniti ih u borbi za bolje sutra. Za početak trebamo spisak ljudi s kojima se može raditi na tome. Kontam da je to prvi korak.
Evo prvi na spisku... Mirso, što je završio radiologiju.
- Ma kakav, bolan, Mirso. Pa on ti je već godinama u Njemačkoj. Nije mog'o ovdje naći posao i zapalio preko grane, skupa sa ženom. Rade u istoj klinici, a mislim da je on napredov'o i post'o šef odjela.
- Ozbiljno? Nisam znao. Hajd' hvala Bogu, drago mi je zbog njega. A onaj mu komšija, Aldin. Znaš na koga mislim? Što je bio u folkloru. Nije on ništa studir'o, al' je onako bistar momak, energičan, pošten. Dalo bi se i sa njim radit'.
- On je isto u Njemačkoj, samo na baušteli, i on i brat mu.
- A onaj drugi, Belmin, fudbaler?
- Onaj što je igr'o za NK Travnik? On je u Sloveniji, završio kurs za varioca i radi već odavno tamo. Mislim da je to išlo preko Anela. Anel je nekad ranije tamo otiš'o, radio, napredov'o i otvorio svoju firmu. Objavi Belmin ponekad slike s posla na facebook. Izgleda da se baš ispraksir'o u tome i da mu dobro ide.
- Jah, čuo sam za Anela, kažu da se dobro snaš'o i da je još mnogima pomog'o oko posla vani. Mislim da je i Mirza nešto dogovar'o sa njim?
- Jest, i Mirza je tamo. Ne znam šta je sa Nedimom?
- On i Enes su u Hrvatskoj već dvije-tri godine. Rade keramiku i tako te neke građevinske radove, dobro im ide. Razmišljaju čak da prijave obrt.
- E svašta, za njih sam baš mislio da i ovdje dobro zarađuju.
- Ma nije to samo zbog zarade, cijeli sistem je problem, obrazovanje, zdravstvo, putevi, policija. Svugdje treba štela, sve korumpirano...
- Žalosno Boga mi. Al' šta bi, moramo se borit'... Šta je sa onim Denijalom? On je ono nešto radio sa kompjuterima. Gdje je on sad?
- Radi i sad sa kompjuterima, al' u Švicarskoj. Ima tamo neke rodbine, pa su mu našli posao.
- A onaj tvoj školski, Ivan, inžinjer?
- Posljednje informacije koje imam je da je otišao za Irsku, rijetko se čujemo. A šta je s tvojim školskim, Benjom i ekipom?
- Koji Benjo, električar?
- Ma jah, stari mu električar, pa i on kren'o očevim stopama.
- Pa nije ni on tu, i on je u Njemačkoj.
- Daj, nemoj me zezat'... A Admir, Bakir, medicinari, jesu li makar oni tu?
- Jok, Njemačka...
- Edin, nastavnik historije?
- Njemačka.
- Selvir, brico?
- Njemačka.
- ... Uhh...Bježi, odoh.
- Gdje ćeš bolan, neka te.
- A gdje ću, Boga ti? Odoh i ja pravit pasoš. Haj'mo i mi vani, kad su već svi otišli.
- Čekaj bolan, stani. Pa nisu svi otišli, evo mi smo tu. Ima još i Miralem i Amar i Selmin i Rusmir, Mirza... Ima Nermin, Muharem, Semin, Amel, Amela, Irma, Nezir, Adnan, Muamer. Svi oni žele bolje sutra. Pa Maida i Keno, Amir, Sanela, Amila, Emir, Almin, Ervin, Hare, Lejla, Admir, Edin, Alija... Ima nas opet, možda možemo nešto napraviti.
- Mah...
- Nemoj mi tu "mah". Mani se pesimizma. Moramo se mi sabrati, ovo što nas je još uvijek tu. Bit' će da smo mi posljednja linija odbrane.
- Al' šta mi možemo uraditi?
- Pa šta si rek'o na početku, "uz iskustvo starijih, iskoristiti energiju, entuzijazam, hrabrost, želju za napretkom i mnoge druge karakteristike i sposobnosti mladih". Gdje ti je sad taj entuzijazam?
Možemo, jaraniko, malo po malo mijenjati stanje, svijest, okolinu, sebe... Možemo se aktivirati i tragati za rješenjima. Možemo se boriti za bolje sutra. Nemoj da predajemo borbu koju nismo ni pokušali dobiti.
Hajde da barem pokušamo. Šta si ono rekao, "u svakom mjestu pokušati animirati omladinu", je l' tako? Ali ne samo omladinu, nego sve koji hoće da rade za zajednicu, za državu, za domovinu, za bolje sutra. Vjeruj da ima dosta takvih. Hoćemo li pokušat'?
- Hajd'... nek ti bude... pokušat' ćemo, moramo pokušat'.
- Tako je, moramo. Hajde, odoh sad, pa se vidimo kasnije, ako Bog da.
- Hajde, vidimo se... I nek nam je sa srećom.
- I nek nam je Bog na pomoći.
PS. Svaka sličnost sa stvarnim događajima i likovima je... namjerna, naravno!
Foto: https://perspektiva.plus/the-world-does-not-rests-on-the-young/?lang=en
