Tog decembra 1996. godine sam bio student treće godine Filozofskog fakulteta u Beogradu i otišao sam kući u Kalinovik da sa roditeljima proslavim porodičnu slavu: Svetog Nikolu. Već tada su uveliko trajali građanski i studentski protesti u Beogradu i cijeloj Srbiji protiv izborne krađe vlasti na čelu sa Slobodanom Miloševićem.
Na slavi se pričalo o svemu i svačemu, pa se nekako došlo i na temu protesta u Beogradu. Iako sam bio na izvoru informacija (barem sam ja tako mislio), mene niko nije pitao ništa, svi su sve znali, pa zato je postojala televizija i to ne bilo koja, već Radio televizija Srbije, kojoj su vjerovali, ne baš potpuno, ali u svakom slučaju više nego meni.
I tako ja negdje u pozadini slušam svoju rodbinu, komšije i prijatelje kako tabire političku situaciju u Srbiji i manje ili više se slažu da ovo ništa ne valja, jer kad se u Srbiji protestuje, velika je šansa da će Srbi iz Republike Srpske nastradati. Moglo se čuti kako iza svega toga stoje neke strane službe, kako studenti za svaki dan koji provedu na protestu dobiju po 100 DM, kako su mladi ljudi zavedeni, i kako se njima manipuliše od strane neprijatelja Srba i pravoslavlja.
Džaba sam ja govorio da nisam vidio ni marke ni dinara od tih para. Džaba sam ja pričao da nema zavjere, već da je u pitanju bezočna izborna krađa. Džaba sam ja pričao da su i profesori s nama.
Sve je bilo džaba: za njih sam bio napaljeni, zavedeni i izmanipulisani student.
Ako pratite proteste u Srbiji, vidjećete da i današnja vlast, oni koji su bili na vlasti i kada sam ja bio student, isto govore i za današnje studente.
Naivni, zavedeni, izmanipulisani i mladi.
E sada dolazimo do problema.
- Kakvo je to naše društvo i država koja umjesto da u vrtićima i školama „pravi“ pametnu i razumnu djecu, istinske patriote, stvara toliku gomilu kretena koji podivljaju na fakultetima i kreću da ruše državu koja ih školuje?
- Kakvi su to naši roditelji koji ne umiju da vaspitaju svoju djecu da poštuju starije, slušaju vlast, jebu, piju i drogiraju se kao sva normalna omladina u svijetu?
- Kakve su to naše crkve ili džamije koje nisu u stanju da za osam, a Boga mi i više godina, stvore mladog čovjeka koji će shvatiti da Bogu ide božije, a caru carevo?
Sasvim je jasno da smo podbacili na svim poljima, a pogotovo na vaspitavanju sopstvene djece. Ako je ovo tačno, a izgleda da jeste, onda se mora nešto mijenjati, ali šta?
Vlast ne želi da mijenja ništa, barem ne preko noći i dok građani ćute, a oni zarađuju. Roditelji su nam takvi kakvi jesu i teško je tu nešto mnogo uraditi, a vjeronauku ne možemo izbaciti iz programa, jer ćemo navući bijes božijih glasnogovornika koji su se taman navikli na blagodati demokratskog i zemaljskog carstva.
Ako je sve ovo tačno, onda nam samo preostaje da se naviknemo na „kretene sa fakulteta“ koje smo sami napravili i stvorili, i prihvatimo da će oni svoju budućnost kreirati prema svojim potrebama, a ne našim.
Što prije to shvatimo, bolje ćemo ih razumjeti i biće nam lakše, jer narod koji je imao ovakve djedove i očeve sjebao je svaku budućnost, ne samo sebi već i svojoj djeci, a možda i unucima.
Zato omladino uzmite stvari u svoje ruke i nas pošaljite na prinudni odmor, jer bolje nismo ni zaslužili.
PS: Meni je danas 50, i neka, trudim se da nikada ne zaboravim da sam bio „zavedeni i izmanipulisani student“ i da sačuvam barem malu iskru te slobode koju sam imao krajem 1996. i početkom 1997. godine u sebi.
