Kada se govori o namjenskoj industriji u BiH, prečesto čujemo iste priče: “Ovo smo mi izgradili”, “Ovo je zasluga ove ili one vlasti”, “Mi smo preporodili proizvodnju”… I prečesto, to su samo priče.

Istina je da se većina naših vojnih fabrika oslanja na temelje postavljene davno prije nego što su današnji političari uopće došli na scenu. Pretis, BNT, Zrak, Igman, Unis, Binas, GINEX – sve su to kompanije koje su izgrađene planski, strateški, u okviru nekadašnje državne politike razvoja vojne proizvodnje. Tada se ulagalo ozbiljno: moderni strojevi za svoje vrijeme, školovani kadrovi, istraživački timovi i jasna vizija.

Danas, desetljećima kasnije, mnogi od tih strojeva i dalje rade – i to je možda najveći dokaz koliko su tadašnje investicije bile promišljene. Međutim, nova ulaganja su rijetka, a modernizacija često ostane samo na papiru. Pa ipak, kada dođe trenutak političkog marketinga, odjednom se pojave hvalospjevi i fotografije s mašinama koje su u pogonu duže nego većina današnjih lidera na vlasti.

Historijski podaci pokazuju da su pojedini periodi bili posebno profitabilni. Primjer je razdoblje rata Iran–Irak (1979–1985), kada je bivša Jugoslavija značajno povećala izvoz naoružanja i vojne opreme. Taj prihod korišten je za proširenje kapaciteta, nabavku opreme i razvoj novih proizvoda. Tada su nastajali dodatni proizvodni pogoni, nove linije proizvoda poput raketnih sistema i specijalne municije, a broj zaposlenih u pojedinim fabrikama višestruko je rastao.

Prema riječima jednog dugogodišnjeg radnika iz tog perioda, koji je želio ostati anoniman, upravo su ti poslovi omogućili da se izgrade proizvodni objekti koji i danas rade, te da se proširi tržišna proizvodnja na segmente poput industrijskih posuda, komponenti za auto-industriju i mašinogradnje koja je osvajala nagrade. Ove tvrdnje nismo nezavisno provjerili, ali se uklapaju u poznate ekonomske trendove tog vremena.

Ljudi koji zaista poznaju ovu industriju – oni iz proizvodnje, istraživanja i razvoja – znaju da uspjeh nije došao preko noći, niti je vezan za jednu osobu. Znaju i to da je, od Arapskog proljeća do danas, globalna potražnja za oružjem i municijom toliko porasla da je rad s vojnom industrijom postao unosniji od mnogih ilegalnih poslova o kojima čitamo po crnim kronikama.

Možda je baš to razlog zašto imamo toliko mitova, a tako malo otvorenih razgovora o namjenskoj industriji. Dok god dopuštamo da historiju pišu oni kojima je to samo sredstvo za samopromociju, javnost će živjeti u zabludi. A istina – ona će ostati u krugu onih koji znaju, ali šute.