Iz institucija RS-a stigao je povik da se zabrani širenje ustaške ideologije u Bosni i Hercegovini, da se ruše ustaški spomenici poput spomenika HOS u Derventi, kao i da se oni koji promovišu ovu ideologiju kazne zatvorskom kaznom od 5 godina. Ali kada se isto pitanje potegnulo za četništvo, koje je bez problema širilo svoje zlo u Višegradu na nedavnom skupu na kom su učestvovali i predstavnici vlasti RS-a, kao i SPC, odjednom smo iz skupštine čuli povike kako su četnici bili herojska oslobodilačka vojska, a partizanske ofanzive bajke. Fašizam je dobar ukoliko je naš!

Ove ideologije djeluju po istom principu - uvijek je kriv onaj drugi narod, a mi smo uvijek heroji. I iz ovih konflikta kada jedni krive druge za nevolje i stvaraju nove sukobe buržoazija održava svoju vladavinu na podjeli jedinstvene radničke klase različitih nacija. Ali kada se među radnim narodom javi antinacionalističko raspoloženje, kada jedni u drugima prepoznaju zajedničke interese i stvari koje ih vežu, kada se udružuju u zajedničku političku liniju i alternativu čitavom sistemu, tada ovi nacionalizmi brišu svoje različitosti i udružuju se kako bi zaustavili zajedničkog neprijatelja da ne razori njihov sistem.

Tako ćete čuti i četnike, i ustaše, kao i simpatizere handžar divizije, kako je njihov narod Tito uništio zarad prevlasti drugog naroda kog je Tito simpatisao. Komunisti i Tito su tako uništili Srbe zarad Hrvata i Bošnjaka, Hrvate zarad Srba i Bošnjaka, Bošnjake zarad Srba i Hrvata itd. I to sve pišu iz svojih socijalističkih stanova i kuća na zemlji koju su komunisti nacionalizovali i dodijelili njihovim porodicama da se skuće.

Ipak, ustaštvo i četništvo su bliži nego što se to čini. Ustaše su imale ideju Nezavisne Države Hrvatske, etnički čiste od drugih nacionalnosti, a četnici su imali Moljevićevu ideju ''Homogene Srbije'' koja se vodi istim principima. Oba pokreta zasnivala su se na svetosti privatnog vlasništva i nadmoći političko-ekonomske elite nad radničkom klasom. U momentu kada su komunisti oslobađali narod lanaca kapitalističke eksploatacije i nacionalne podijeljenosti govoreći da svi imaju pravo da žive gdje žele i da budu kreatori vlastitih sudbina boreći se protiv stranog okupatora, četnici i ustaše vežu svoje zločinačke barjake i udružuju se u borbi protiv komunizma. Glavni razlog saradnje - zaštita privatne svojine da ne bude nacionalizovana i predata narodu u ruke.

A gdje se sve saradnja desila? 23. maja 1942. godine u Mrkonjić Gradu četnik Uroš Drenović pravi sporazum o saradnji sa ustašama koje je predstavljao župan Ante Šunjić. U mjestu Lipac kod Doboja 28. maja četnici ozrenskog i trebavskog odreda napravili su sporazum sa ustašama Eugena Dide Kvaternika. U Kotor Varošu 9. juna 1942. godine četnik Rade Radić pravi sporazum sa ustaškim županom Antom Šunjićem, a 5 dana kasnije Vukašin Marčetić radi istu stvar sa ustaškim vlastima u Banjaluci. U Zenici je 14. jula 1942. godine je sa ustašama napravio sporazum četnik Golub Mitrović, a 6. oktobra i u Derventi. Možda naši velikosrbi ne žele da se sjete činjenice da je Dragoljub ''Draža'' Mihailović već u novembru 1941. godine napravio sastanak sa predstavnicima njemačkog Wehrmachta u selu Divci kod Valjeva o saradnji u borbi protiv partizana. Mogli bi do sutra nabrajati sve sporazume koje su ovi zlotvori napravili. Koja je razlika između ustaškog srbosijeka i četničkog popovog bureta? I kako se sad odjednom ovi fašisti stide svoje istorije? Zašto im smeta ustaški spomenik na teritoriji RS-a?

Kada je socijalizam pao krajem 80-ih godina nije bilo one političke sile koja je sprečavala fašizam ponovo da se pojavi među našim narodima. Ovi zlotvori više nisu imali zajedničkog neprijatelja. Tada su znali da je došao trenutak kada treba rasparčati i uništiti ono što im je taj neprijatelj stvarao 45 godina, te da ona nacionalna buržoazija kojoj oni pripadaju treba da uzme najviše u toj pljački. I tada su gurnuli narod u bratoubilački rat, a njegove žrtve bile su idealan aparat za manipulisanje i održavanje na vlasti. Devedesetih godina nije bilo komunista da zaustave teror koji se ponovio iz 40-ih.

I sada svaki nacionalizam na sav glas pokušava da briše istoriju, da je prekraja, da manipuliše činjenicama i da izmišlja laži. Oni nikada neće biti u stanju da oproste komunistima što su 1941. godine spriječili stvaranje onog što danas znamo kao Republika Srpska, Herceg-Bosnu i "bosanski begovat".

A šta sa spomenicima? Nacionalisti su se potrudili da unište većinu partizanskih spomenika, ali ideja zajedničkog života u krilima demokratske vladavine radnog naroda ne može biti uništena. Njihovi nacionalistički spomenici će svakako biti porušeni, ali od samog naroda.