Kroz historiju, oružani konflikti, raznolikih razmjera i vremenskih trajanja, uvijek su imali značajan utjecaj na život civilnog stanovništva. Oružani konflikti, inače najrazorniji, imaju ozbiljne posljedice po živote ljudi i zajednice koje su pogođene. Gubitak ljudskih života, raseljavanje stanovništva, uništavanje gradova i infrastrukture, degradacije okoliša neizbježne su posljedice.

Savremeno poimanje oružanih konflikata

U savremenim oružanim konfliktima najviše stradaju civili; civili koji najčešće predstavljaju vojne ciljeve, a ne kolateralne štete. Spol značajno utječe na način na koji se različite skupine ljudi tretiraju, šta se od njih zahtijeva i prisilno čini. Ova praksa koja uključuje ciljanje žena i djece, implicira razoran utjecaj na ove ranjive grupe. Njihova ranjivost podrazumijeva izloženost diskriminaciji, nasilju (zlostavljanje, silovanje, rodno zasnovano nasilje, emocionalno nasilje) siromaštvu, eksploataciji, trgovini ljudima i drugim oblicima. Žene se koriste kao strateška sredstva u oružanim konfliktima, dok djeca mogu biti izložena fizičkom, emocionalnom i seksualnom zlostavljanju, eksploataciji, siromaštvu i zanemarivanju. Također, djeca često bivaju regrutovana u vojne snage i podvrgnuta teškim uvjetima u vojnim logorima.

Svi oružani konflikti, uključujući one u Ukrajini i Palestini, ozbiljno pogađaju žene i djecu. Od početka ruskog napada na teritoriji Ukrajine, posljedice su posebno teške za civilno stanovništvo, a žene i djeca su među najviše pogođenima. Evropski parlament je donio rezoluciju pod nazivom: „Posljedice koje rat u Ukrajini ostavlja na žene“, koja osuđuje ratne zločine protiv civila, uključujući žene i djevojčice. Najstrašnije stradanje civila je u Palestini, koji bivaju brutalno uništavani od strane vojnih snaga Izraela. Uništavanje civilnih objekata odraz je nemoći čiji je cilj da oslabe moral civila i stvore pritisak na metu.

Nedostatak efektivnih mjera

Unatoč svim obukama i radom na podizanju svijesti vojnih lica i civilnog društva, mjere i politike koje štite posebno ugrožene kategorije društva nisu sprovedene u potpunosti. Sigurnosni i fizički rizici, gubitak osoba, ekonomski izazovi, migracija i raseljavanje, kao i zdravstvene posljedice i dalje utječu na civilno stanovništvo, kao što je to bio slučaju prije 80-ak godina u II svjetskom ratu. Pripadajuće pravo na zaštitu postoji u teorijskom smislu, ali u praksi ne. Međunarodno humanitarno pravo i ljudska prava se ne poštuju. Haotična situacija u ratnim područjima otežava nadzor i primjenu zakona, što rezultira kršenjem ovih prava.

Lekcije iz prošlosti

Pitanje koje se nameće: Šta su nas lekcije iz prethodnih zločina protiv čovječnosti naučile ako i dalje politički i vojni akteri sprovode politike suprotne tim lekcijama? Iako je nasilje nad civilnim stanovništvom kršenje međunarodnog humanitarnog prava, to nije imalo utjecaj na vojna lica jedne, druge ili treće strane koja su to svjesno činila. Ljudska prava trebaju biti nepromjenjivi temelj i prioritet iznad svih drugih prava. Njihova primjena ne smije biti podložna promjenama na geopolitičkoj sceni.

Zaključak

Napadi na civilne ciljeve mogu imati za cilj da zastraše civilno stanovništvo i na taj način stvore pritisak na vlade ili druge aktere da prihvate njihove uvjete za okončanje. U rusko-ukrajinskom oružanom konfliktu napadi na ukrajinske gradove služe kao sredstvo za potkopavanje moralne otpornosti civilnog stanovništva. Pa tako i izraelski napadi u Gazi predstavljaju demonstraciju oružane snage i (ne)moći. Ovakve taktike ukazuju na to kako su trenutni mehanizmi zaštite civila na nezadovoljavajućem nivou. Konflikti među državama i akterima i dalje se rješavaju oružjem kao alatom, dok napredak u industriji i tehnologiji često donosi samo brutalnije metode za ugrožavanje i ubijanje civila. Bitke sa bojišta davno su prešle na mjesta gdje stanjuju civili, a ranjivost ovih grupa se iskorištava.