Povodom obilježavanja Dana Općine Jablanica, premijer Federacije Bosne i Hercegovine, Nermin Nikšić, u ime Vlade Federacije BiH preuzeo je Zahvalnicu za nesebičan doprinos tokom elementarnih nepogoda koje su ovo područje pogodile u oktobru 2024. godine. Na prvi pogled, ovo bi mogao biti čin priznanja za sve ono što je Vlada učinila u kriznoj situaciji, no, postavlja se pitanje da li je ta Zahvalnica uistinu zaslužena, s obzirom na to da su posljedice katastrofalnih poplava koje su pogodile Jablanicu bile ogromne, a sam odgovor nadležnih tijela ostavlja mnogo prostora za kritiku.

Krajem oktobra 2024. godine, Jablanicu je pogodila serija prirodnih nepogoda, među kojima su najteže bile poplave i odroni stijenja, koji su uzrokovali ljudske žrtve i veliku materijalnu štetu. Ovo područje, koje je već ranije bilo izloženo određenim infrastrukturnim izazovima, našlo se u situaciji u kojoj su život i imovina građana bili ugroženi. Pitanje koje se postavlja jeste: kako je odgovorila Vlada Federacije BiH, i da li su vlasti, uključujući Nermina Nikšića, zaista pružile odgovarajuću pomoć u ovoj katastrofi?

Tokom prve faze oporavka, koja je trajala više od mjesec dana, vlasti su se našle u dužem procesu rasprava o tome ko je odgovoran za rekonstrukciju 50 metara željezničke pruge uništene uslijed odrona. Iako su u tu raspravu bili uključeni Željeznice Federacije BiH, Autoceste i Ceste Federacije BiH, nijedna institucija nije preuzela jasnu odgovornost za obnovu uništene pruge. Ovaj period od 50 dana odugovlačenja i nesigurnosti samo je doprinio još većoj konfuziji, dok je područje u kojem je pruga bila uništena zahtijevalo hitnu rekonstrukciju. Umjesto brze reakcije, fokus je bio na političkim raspravama, dok je pravi izazov – obnova ključne infrastrukture – bio zapostavljen.

Međutim, dok su se političari bavili međusobnim optužbama i prijenosima odgovornosti, pravi heroji ove katastrofe su ostali u pozadini. Turska građevinska kompanija Cegniz Insaat je preuzela na sebe zadatak obnove željezničke pruge u Jablanici, i to bez ikakvog troška za BiH. Ova firma nije samo obavila tehnički složen posao, već je omogućila da područje ne bude potpuno izolovano, čime je značajno doprinijela smanjenju daljih šteta. Ipak, nijedno zvanično priznanje ili Zahvalnica nije uručena ovoj kompaniji, koja je donirala svoju stručnost i resurse. Postavlja se pitanje – zašto?

Ovdje nije riječ samo o politici i zahvalnicama, već o pravoj istini o efikasnosti i odgovornosti vlasti. Premijer Nikšić i druge političke ličnosti možda zaslužuju pohvale za formalne geste i upravljanje krizom u teoriji, ali kad se pogleda kako je stvarna obnova išla, postaje jasno da je pravi posao obavila privatna firma koja nije imala nikakve obaveze prema Jablanici. Da li je politika jednostavno zaboravila da pruži priznanje onima koji su stvarno pomogli, dok su se bavili međusobnim prepirkama?

Ovaj incident stavlja u pitanje ulogu državnih i entitetskih vlasti u kriznom menadžmentu. Ukoliko želimo ozbiljno pristupiti obnovi i obnovi poverenja građana, mora se stvoriti sistem koji će prepoznati prave aktere na terenu, a ne samo politizovane, formalne činove poput ove Zahvalnice. U ovom slučaju, izgleda da je pravi doprinos došao od onih koji nisu imali političke ambicije, ali su svojim radom učinili pravi pomak za ljude u Jablanici.

Iako se premijer Nikšić možda osjeća zadovoljnim javnim priznanjem, mnogi građani Jablanice, kao i šira javnost, sigurno se pitaju – zaslužuje li politika zaista ovu Zahvalnicu? Jesu li stvarni heroji, poput kompanije Cegniz Insaat, ostali prepušteni zaboravu, dok se političari nastavljaju baviti formalnostima koje ne doprinose stvarnoj obnovi?

Ovaj slučaj jasno pokazuje da se i u krizama, poput ove u Jablanici, prioriteti često pomaknu prema politici, a stvarna pomoć i obnova dolaze od onih koji nisu u prvom planu. Ako su ovakvi postupci način na koji se pružaju priznanja, onda bi možda trebalo razmisliti o tome što znači stvarno "zaslužiti" Zahvalnicu.