Činjenica da čak 4 osobe istovremeno vrše vodeću ulogu u izvršnoj vlasti manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, govori u prilog činjenici da je dugogodišnja vlast SNSD-a a.k.a Milorada Dodika od Republike Srpske napravila nadrealistički, montipajtonovski koloplet apsurda. Toliko daleko su u odbrani srpstva otišli laktaški paor i njegovi crvenkasti kmeri da je čak i Hrvat uspio da postane predsjednik RS.

Evo kako je došlo do situacije u kojoj RS ima ni manje ni više nego 4 predsjednika:

Hronologija apsurda:

12. juna ove godine odlukom Suda BiH mandat Milorada Dodika de jure prestaje. Budući da niže pravosudne instance nisu garantovale pravovremeno provođenje presude Dodik je neometano predsjednikovao sve do septembra.

19. septembra zvanično, ali ilegalno prenosi ovlasti predsjednika na Davora Pranjića(HDZ), dopredsjednika iz reda hrvatskog naroda.



Dragan Čović je tako ustupanjem svog bojnika kupio Dodiku još malo vremena. Potom kreće trka između CIK-a BiH i NSRS, a konačni cilj je pronalaženje rješenja za navodno upražnjeno mjesto predsjednika.

18. oktobra ove godine Narodna skupština pod strogim čekićem Nenada Stevandića izglasava Anu Trišić - Babić za vršiteljicu dužnosti predsjednika Republike Srpske. Zapravo i nju postavlja Dodik, ali su ko bajagi i poslanici podigli ručice, da bi sve izgledalo makar zeru legalnije. Ova odluka ima svoj simbolički smisao, jer je i sam entitet otišao u stečaj, barem onaj politički, mada ni ekonomski nije daleko.
Vršiteljica Trišić - Babić nije bila trajno rješenje, pa je CIK uprkos njenom postojanju raspisao prijevremene izbore.

23. novembra u za sada nepotvrđenoj izbornoj krađi Siniša Karan, silueta Milorada Dodika pobijeđuje na vanrednim izborima, ostavljajući opozicionog kandidata Branka Blanušu kratkog za manje od 2% glasova.

Ovom putanjom došli smo i do trenutka u kojem čitate ovaj tekst, trenutka u kojem Davor Pranjić idalje nelegalno posjeduje ovlasti predsjednika, trenutka u kojem Ana Trišić - Babić idalje vrši dužnost predjsednika, trenutka u kojem Siniši Karanu idalje nije potvrđen mandat i na kraju, trenutka u kojem je Milorad Dodik idalje de facto predsjednik Republike Srpske.

Vrhovni vođa i izložba kućnih ljubimaca:

U međuvremenu Milorad Dodik je svim svojim predsjedničkim slugama pronašao adekvatne uloge.

Sinišu Karana vodi sa sobom kao kućnog ljubimca, a jadni Siniša služi samo za slikanje, kao onomad magarci diljem plaža po Makarskoj rivijeri.

Ana Trišić - Babić zapravo vrši dužnost veziste, te održava kontakte sa zapadnim administracijama pružajući Dodiku tako uvid u prohtjeve i naredbe SAD-a. Usput može i da mu prevede po koju rečenicu engleskog ako zlu ne trebalo ustreba.

Davor Pranjić zadužio je ključeve rezidencije, kada nije u svojoj ordinaciji on revnosno obavlja zadatke kućepazitelja. Talični Davor za Dodika je čuvarkuća koju ne treba dirati, kao bajato vaskršnje jaje u regalu.

Milorad Dodik samome sebi služi kao predsjednik, čak i ako ili kada to ne bi bio sigurno ne bi ni postao građanin Dodik, jer bi u njegovom slučaju to bila mnogo veća titula od one predsjedničke.

Niko izgleda nije postavio ultimatum ili kvotu, kao ni pitanje koliko je predsjednika malo ili puno, a od viška glava svakako ne boli.

Sud BiH ostao je nedorečen, a igra dopisivanja sa Osnovnim sudom u Banjaluci nije urodila konačnim provođenjem presude prema kojem Dodik ne bi smio da bude ni predsjednik stranke. Entitetsko pravosuđe u potpunosti je pod kontrolom SNSD-a, osim povremenog batrganja Ustavnog suda RS-a.

Debošnjakizacija entiteta:

Dok je sa jedne strane pravio zimske zalihe predsjednika, sa druge je Dodik uspio da odpredsjednikuje i ono malo što je ostalo od Ćamila Durakovića, ukidajući mu stan, službeno vozilo, te pravo na pratnju i savjetnike. Sam Duraković javno je o tome govorio, ali pravosudne institucije za ovaj problem i eklatantno kršenje zakona u slučaju razvlašćivanja legalnog predstavnika jednog konstitutivnog naroda, uopšte nisu zainteresovane.



Tako je Republika Srpska u praksi ostala bez ijednog podpredsjednika, a i šta će joj kad već ima četiri predsjednika, mogu naizmjenično da sjede u kabinetu, svako po dva sata dnevno.

Bilo kako bilo, sa mandatom ili bez istog, sa Sinišom, Anoom, Davorom ili bez njih, Dodik će još barem godinu dana vladati Republikom Srpskom.

Oktobar 2026. može da potvrdi da smo patološki oboljelo društvo ili da makar malo uzdrma okoštale strukture vlasti na svim njenim nivoima, a onda će doći neka nova, odnosno nova - stara preslagivanja u kojima će deblji kraj kao po običaju izvući oni koji glasaju - (malo)građani.

U međuvremenu uživajmo u friškim ludorijama svih naših predsjednika, predsjednica i predsjedništava, jer BiH je najmanja zemlja sa najvećim brojem predsjesnika po glavi stanovnika.