Postoji institucija u USK-u čiji je jedini posao da čuva vaš novac i kantonalnu imovinu. Ne znamo ko njom rukovodi. Ne znamo koliko ljudi u njoj radi. Ne znamo ni gdje se nalazi. A Vlada USK ne smatra da vam to treba reći.
Kantonalno pravobranilaštvo Unsko-sanskog kantona tijelo je osnovano zakonom s jasnom svrhom: štititi imovinu i imovinske interese kantona. U praksi to znači zastupati kanton na sudu, davati pravna mišljenja kantonalnim organima i pomagati institucijama čiji je osnivač USK.
Ukratko – to je pravni štit javnog novca i javne imovine građana USK. I upravo taj štit godinama stoji naslonjen uz zid – bez vlasnika, bez nadzora, bez odgovornosti.
Ali ko trenutno drži taj štit?
Unsko-sanski kanton već godinama nema imenovanog kantonalnog pravobranioca. Građani ne znaju ko obnaša tu dužnost, koliko pravobranioca radi u toj instituciji niti ko su te osobe. Nije poznato ni da li je institucija uopće popunjena i funkcionalna. Vlada USK, koja je dužna osigurati funkcioniranje kantonalnih institucija, o tome šuti. Skupština USK, koja prema zakonu imenuje kantonalnog pravobranioca, to pitanje očigledno nije postavila kao prioritet – a možda ga nije ni postavila.
Odgovor ne nudi ni zvanična web stranica Vlade USK. Na njoj su navedena sva ministarstva, kantonalne uprave i upravne organizacije – ali Kantonalno pravobranilaštvo nije ni spomenuto. Nema ga ni u navigaciji, ni u popisu institucija, nigdje. Za građanina koji traži kontakt ili bilo kakvu informaciju o ovoj instituciji – digitalni zid.
Kako izgleda kad institucija funkcioniše
Nije teško zamisliti kako bi to trebalo izgledati – dovoljno je pogledati Kanton Sarajevo. Tamošnje pravobranilaštvo ima vlastitu web stranicu ( https://pb.ks.gov.ba/ ), objavljuje godišnje izvještaje o radu kontinuirano od 2015. godine, a građanima su javno dostupni ime pravobranioca, svih šest zamjenika, sekretara i kontakt podaci institucije.
Sve što građanin treba da zna – dostupno je na jedan klik. U USK-u toga nema. Nije riječ o tehničkom propustu – riječ je o sistemskom nehaju izvršne vlasti prema institucijama koje je sama dužna održavati.
Niko ne pita, niko ne odgovara
Svaki građanin ima pravo znati ko zastupa interese kantona u sudskim sporovima koji se vode u njegovo ime i s njegovim novcem. Pravobranilaštvo nije apstraktna institucija – ono direktno utječe na to hoće li kanton izgubiti ili dobiti pravni spor, hoće li javna imovina biti zaštićena ili ne. Svaki izgubljeni spor zbog nepopunjenog ili nefunkcionalnog pravobranilaštva plaćaju građani iz kantonalnog budžeta.
Vlada USK godinama prolazi sjednice, donosi odluke i objavljuje saopćenja – a osnovna pitanja o instituciji koja čuva kantonalnu imovinu ostaju bez odgovora. Skupština USK, kao zakonodavno tijelo s nadležnošću imenovanja pravobranioca, nije javno izvijestila građane o statusu te funkcije. Ni jedna ni druga grana vlasti nisu pokazale da im ta institucija pada na pamet.
Transparentnost nije privilegija – ona je zakonska obaveza. I dok izvršna i zakonodavna vlast nastavljaju s poslovanjem kao da institucija ne postoji, javna imovina USK ostaje bez pravnog štita – a građani bez ikakvog odgovora.
