U Bosni nikad nije bilo lako, ali nikad nije ni falilo.
Danas imamo poticaje od općine i države za privredu, poljoprivredu, IT projekte, pokretanje vlastitog biznisa i mnoge druge oblike podrške. Tu su i subvencije za mlade studente ,iako nisu iste kao stipendije u europskim zemljama, ovo je mlada država koja teži napretku, a vjerujem da će s vremenom biti bolje.

Tu su i naknade za roditelje i dječiji doplatak, koji je ove godine povećan. Ipak, imam zamjerku ,dječiji doplatak najviše pripada roditeljima s niskim primanjima. Nemam ništa protiv toga, ali smatram da, kao i u europskim zemljama, svako dijete treba imati pravo na svoj dječiji doplatak, jer to pripada djetetu.

Političari bi trebali preispitati svoje prioritete kako bi se poboljšale stvarne potrebe građana, a ne samo gledajuči vlastite interese. Iako imamo niz poticaja, pitanje je koliko su oni stvarno korisni. Potrebna je kontrola prilikom dodjele, kako bi sve bilo ravnomjerno i pravedno.

Ovdje u Bosni većina nas ima vlastite nekretnine, bilo naslijeđene ili kupljene. U zemljama Balkana taj postotak iznosi čak 80-90%. Pogledajmo Njemačku, gdje 47% građana živi u vlastitim nekretninama, a 53% je podstanara. Iako su tamo podstanari zaštićeni zakonom, vlasnici stanova imaju pravo povećati rentu kad god mijenjaju ugovor. To se sada upravo događa, što dodatno opterećuje budžete građana.

BiH nije savršena,možda je čak daleko od savršenstva, ali trudimo se. Unatoč svim unutrašnjim i vanjskim izazovima, opstajemo i postajemo bolji. Naša omladina će se s vremenom vraćati svojoj domovini, a možda je to i moja želja , da naša igrališta opet budu puna djece, a čaršije omladine. Nadam se da će ih kući barem povući nostalgija.
Dokle god ima Bosne, bit će i meraka, a naš narod će uvijek naći način da uživa unatoč svim problemima.