Postavljanje kamena temeljca za renoviranje banjalučke sahat kule iznova je pokazalo da Stanivuković ne propušta nijednu priliku za populističke egzibicije, ali i da Medžlis islamske zajednice Banjaluka vrlo rado asistira u akcijama mlađahnog vožda u nastajanju.
Ruka ruku mije, kulu obadvije:
U petak prethodne sedmice, tačnije 30. aprila u neposrednoj blizini Ferhadija džamije u Banjaluci postavljen je kamen temeljac za rekonstrukciju sahat kule. Banjalučka sahat kula datira još iz 16. vijeka, a srušena je u maju 1993. godine zajedno sa dvije najveće džamije na obalama Vrbasa, Ferhadijom i Arnaudijom.
Svečanom otkrivanju ploče koja najavljuje novi neimarski podvig prisustvovali su gradonačelnik Draško Stanivuković, muftija banjalučki Ismail ef. Smajlović, podpredsjednik RS-a iz reda bošnjačkog naroda Ćamil Duraković, ali i mnogi drugi, manje ili više nevažni gosti.
Osim zategnutih lica, monotonih odijela i keramičke ploče sa zlatnim slovima, mogle su da se čuju i isprazne floskule o pomirenju, suživotu, otvorenosti i zajedništvu. Standardan arsenal palamuđenja već godinama je nepromijenjen, a suštinsko značenje odaslanih poruka ni ne postoji, jer da su obe strane podjednako baštinile suživot, kamen temeljac ne bi ni nastao, jer sahat kula nikada i ne bi nestala. Treba podsjetiti da nijedna poslijeratna vlast u Republici Srpskoj, ali ni na državnom nivou nikada nije procesuirala nijedno lice zbog rušenja čak šesnaest banjalučkih džamija tokom prethodnog rata.
Detalj koji je mnogo važniji od populističkog licemjerija i nemogućnosti da se lokalna politička struktura suoči sa istorijskim činjenicama, jeste sinhronizovana saradnja Draška Stanivukovića i Medžlisa islamske zajednice Banjaluka, koja bi u kratkoročnoj budućnosti mogla da dobije na značaju.
12. marta tekuće godine u Hotelu Bosna održan je iftar u organizaciji kabineta gradonačelnika i MIZ-a. Bio je to samo još jedan zajednički potez Stanivukovića i njegovih ahbaba. Ne zaboravimo ni činjenicu da je u proljeće 2024. prilikom reotvaranja Arnaudija džamije, Stanivuković iskoristio priliku da se pohvali svojim pomagačkim vještinama, naročito kada se radi o rješavanju papirologije i birokratskih začkoljica, no nije mu promakao ni hvalostih o ličnom ktitorstvu budući da je tada sa govornice podsjetio kako je upravo njegov kabinet izdvojio novac za obnavljanje krovnih prozora na Ferhadiji tokom jeseni 2023. godine.
Sve su ovo svojevrsni politički ziceri, odbijene lopte pred golom onečišćene savjesti kojima se kupuje podrška kako uleme, tako i obične raje. Iza interesnog iftarenja i izlijevanja ploče zabašuren je mnogo veći, predizborni interes.
Glas je glas, pa makar i bošnjački:
Do opštih izbora u oktobru ostalo je malo više od pet mjeseci. Stanivuković i njegov PSS, osim što razdiru opoziciju, dok istovremeno flertuju sa novim pokoljenjem SNSD-a, imaju ambicije za višestruki ulazak u vladajuću strukturu, za šta će im svakako biti neophodna velika količina glasova diljem manjeg entiteta. Prijevremeni izbori u novembru prethodne godine pokazali su da glasovi Bošnjaka u RS-u često donose prevagu, ali i nude slamku spasa u slučaju poraza. Kako god okrenete, balije su krive za sve. I za pobjedu pozicije i za poraz opozicije, bez obzira pitate li prve ili potonje.
Stanivuković rado iftari, bajramuje, dijeli bajramluke, ali i maksuz hedije u vidu dozvole za legalizaciju. Svi ovi religijsko - populistički manevri služe samo jednoj, sakupljačkoj svrsi, jer u oktobru se svaki glas broji, pa tako i bošnjački.
Osvrnemo li se na dosadašnju demokratsku tradiciju i ustaljene predizborne prakse, Stanivuković nije ni prvi ni posljednji koji licemjerijem i jeftinim poklonima kupuje buduće mandate. Njega i njegove kolege iz politikantskog ceha lako je razumijetu, no kako protumačiti snishodljivost pojedinih ćelija Islamske zajednice?
2026. je izborna godina i za sekularnu, ali i za klerikalnu vlast, budući da Islamska zajednica uskoro bira novog reis - ul - ulemu. Husein ef. Kavazović uskoro bi trebao u penziju, a njegovog nasljednika u velikoj će mjeri odrediti i politička podrška (čitajmo SDA). Ukoliko je upravo za Bakira Izetbegovića HDZ = fiks, ostaje mu još da pronađe prihvatljivu alternativu za Milorada Dodika. Koaliranje sa SNSD-om nije naročito popularno, kako među Bošnjacima, tako i u očima međunarodne zajednice, što implicira da će stabilna vladajuća koalicija na državnom nivou podrazumijevati SDA, HDZ i kvaziopozicioni bućkuriš iz RS-a.
Budući da Izetbegović i Stanivuković dijele isti, vladajući cilj, kozmetičko otopljavanje međuetničkih odnosa ne treba da čudi. Izetbegoviću treba još jedan fiks, a Stanivukoviću alat da se iznova dopadne Bošnjacima.
Sa druge strane kulisa, pred obnevidjelom publikom, sahat kula će biti obnovljena, ali oni koji su istu srušili neće biti pronađeni, kao što se ni Stanivuković, ali ni drugi srpski političari zadugo neće suočiti sa zločinima počinjenim u ime njihovog naroda. Istorija će ostati poligon populizma, a činjenice korisni neprijatelji, dok će Bošnjaci u RS-u svesrdno odigrati repriznu rolu korisnih idiota uz džematske aferime.
