Nastavljamo temu koju je obradio Bursać. U Banjoj Luci nije održan sastanak koalicionih partnera, već parada samoprijevara. Dok Radovan Višković, čovjek pod američkim sankcijama i pod optužnicom, podnosi ostavku uz hvalospjeve o „impozantnim rezultatima“, Dodik stoji sa strane i kroji novi plan kako da Republiku Srpsku pretvori u svoju pozornicu.

„Nikad se nisam bolje osjećao“, kaže Višković dok silazi s funkcije premijera. Ako je ovo bio osjećaj pobjednika, kako li izgleda poraz? Šest godina i osam mjeseci na čelu Vlade, a iza njega ostaju prazne fabrike, prazne kase i lista sankcija. I dok narod traži perspektivu, Dodik zahvaljuje Viškoviću i šalje ga u Autoputeve RS-a, da nastavi asfaltirati put u nikuda.

Dodik, kojem je Sud BiH potvrdio da više nije predsjednik, i dalje se ponaša kao domaćin entiteta. Najavljuje vladu nacionalnog jedinstva – jedinstva koga i čega? Mitova i simbola? Dodik je majstor jedne stvari: poraz pretvara u trijumf, ruševinu u tvrđavu, a vlastitu smjenu u referendum. A referendum, naravno, dolazi – dva: prvo o presudi kojom je smijenjen, potom o „samostalnosti RS-a“. Kao da je RS kafana u kojoj Dodik određuje kada se pjeva, kada se tuče, a kada dijele računi.

Dok Dodik prijeti referendumima, u Beogradu se dogovara još veća ironija: Vučić, kojem ističe drugi mandat predsjednika, želi ponovo da bude premijer. Dodik? Njega pripremaju da jednog dana zasjedne na čelo Srbije – jer ima i srpsko državljanstvo. Balkan je, izgleda, spreman za novu grotesku: Vučić u Beogradu, Dodik u Banjoj Luci, a narod gubi povjerenje u institucije.

Dodik ponavlja mantru: „Neću biti pokoran!“, „Ne priznajem BiH!“, „RS će odlučivati sama o sebi!“. U isto vrijeme, mladi bježe, fabrike se gase, a RS se sve više pretvara u prostor bez perspektive. Mitovi i murali zamjenjuju stvarne politike. Višković odlazi s osmijehom, Dodik ostaje s referendumom, a RS se grčevito drži svojih mitova dok stvarnost curi kroz prste.

Kad se sljedeći put neko zapita šta je RS danas, odgovor je jednostavan: prostor u kojem simboli i mitovi nadmašuju stvarni život građana.