Vi plaćate njegovom platu. Svaki mjesec. 2.981,44 KM. A vjerovatno nikad niste čuli njegovo ime — niti znate šta radi. Premijer USK-a Mustafa Ružnić zna. Ali vam nije rekao.
Unsko-sanski kanton je najsiromašniji kanton u Federaciji Bosne i Hercegovine. To nije politička floskula — to je statistika koja se godinama ne mijenja. Mladi odlaze, fabrike se ne otvaraju, investitori zaobilaze USK kao loš drum.
U toj situaciji, premijer Mustafa Ružnić ima šest savjetnika. Šest. Plaća ih narod USK-a — isti onaj koji čeka posao, koji šalje djecu van kantona, koji živi od minimalne plate ili socijalne pomoći.
Jedan od tih savjetnika je Izudin efendija Hilić.
Efendija.
Za one koji ne znaju: efendija je časna islamska titula za vjerskog službenika. Čovjek od dove, od vjere, od duhovnog znanja. Niko mu to ne osporava. Ali jedno je biti efendija u džamiji — sasvim drugo biti savjetnik vlade čiji je primarni zadatak ekonomski razvoj kantona.
Za te savjete, efendija Hilić prima 2.981,44 KM mjesečno. Iz budžeta. Iz vašeg budžeta.
Sad se prirodno nameće pitanje — kakve savjete efendija daje premijeru? Pomaže li mu u pregovorima s investitorima? Vodi li ekonomske analize? Priprema li strategije razvoja? Ili je možda zadužen za nešto što ekonomisti ne mogu — da dovi za bolju budućnost USK-a?
A ko je uopće Izudin ef. Hilić? Javnost ga je imala prilike upoznati i na jedan sasvim drugačiji način. Na skupštini Medžlisa Islamske zajednice Velika Kladuša, snimak koji je obišao sve bh. portale pokazao je ef. Hilića kako fizički nasrće na kolegu imama. Medij Fokus.ba objavio je cijelu priču s videozapisom (PROČITAJTE VIŠE OVDJE: LINK). Ispada — ni u džamiji nije uvijek mir. Pa se čovjek zapita: ako ef. Hilić nije mogao naći zajednički jezik s kolegama imamima, koliko će lakše naći put do investitora iz Njemačke ili Austrije?
Dok se USK pita, općina Tešanj ne čeka. Bez mora, bez planina, bez posebnih resursa — Tešanj je izgradio desetine fabrika, zaposlio vlastiti narod i punio općinsku blagajnu godinama. Tešanj nema efendiju u savjetničkom timu. Ima ljude s jasnim zadacima i mjerljivim rezultatima.
Razlika nije slučajna.
Vraćamo se na početak. USK je najsiromašniji kanton u Federaciji. Premijer ima šest savjetnika. Jedan je efendija s platom skoro 3.000 KM. Niko javno ne objašnjava čime se bavi, koji su mu ciljevi, šta je uradio od kada je imenovan.
Građanin USK-a koji to plaća ima pravo znati. Ne treba efendiji osporavati vjeru ni znanje. Ali u vladi koja troši novac siromašnog naroda, svako mjesto mora biti opravdano — konkretnim radom, konkretnim rezultatima i odgovorom na jedno jednostavno pitanje:
Zašto baš efendija? I šta je uradio za 20.870,08 KM od dana imenovanju na funkciju "duhovnog" savjetnika?
