Na Balkanu se ne živi od rada, već od zastava.

Patriotizam je kod nas najstabilnija privredna grana. Ne zavisi od tržišta, ne zavisi od kriza, ne zavisi od cijena goriva, struje, ni hljeba. Ne treba mu investicija, ne treba mu plan, ne treba mu znanje. Dovoljno je nekoliko velikih riječi, jedna dobro uvježbana ljutnja i makar jedna zastava u kadru.

Patriotizam nije osjećaj. On je strategija.

Od njega se prave karijere, kuće, vikendice i višegodišnji mandati. Njime se peru biografije, pokrivaju neuspjesi, opravdavaju krađe i objašnjava zašto nikad ništa nije urađeno, ali je zato „mnogo urađeno za narod“.

Ako ne znaš da napraviš fabriku – napravi neprijatelja.
Ako ne znaš da povećaš plate – smanji povjerenje.
Ako nemaš program – imaš zastavu.

I to ovdje prolazi decenijama. Ne pita se šta znaš, nego čiji si. Ne pita se šta si uradio, nego koga voliš, a koga „ne podnosiš iz principa“. Biografije se pišu u bojama, ne u činjenicama. Ko je najglasniji – taj je najveći patriota. Ko najviše viče – taj najmanje objašnjava.

A narod? Narod se navikao da plaća tuđe patriotizme sopstvenim životima.
Plaća ih lošim putevima, lošim bolnicama, lošim školama i još gorim platama. Plaća ih odlascima djece. Plaća ih tišinom u redovima pred ambasadama. Plaća ih šapatom o odlasku, jer glasno se još uvijek viče samo o „nacionalnim interesima“.

Zanimljivo je kako se patriote rijetko voze u domaćim automobilima, rijetko se liječe u domaćim bolnicama i gotovo nikad ne školuju djecu u domaćim školama. Ali se zato zaklinju u državu svakog dana – uglavnom s druge strane granice ili iza zatamnjenih stakala.

Ovdje je patriotizam luksuzna roba. Nosi se javno, a plaća privatno.

I najtužnije je što su od njega napravili robu široke potrošnje. Jeftinu, bučnu i obaveznu. Ako ne aplaudiraš – sumnjiv si. Ako pitaš – opasan si. Ako misliš – već si nečiji.

A prava ljubav prema zemlji?

Ne vidi se u riječima. Vidi se u djelima. U tome da radiš svoj posao kako treba. Da plaćaš porez. Da ne kradeš. Da ne varaš. Da ne guraš svoju djecu preko reda. Da ne kupuješ diplome. Da ne tjeraš tuđu.
U zemlji u kojoj bi to bilo normalno, patriotizam ne bi bio tema.

Ali to je spor, dosadan i neisplativ posao.

Mnogo je lakše vikati.
Mnogo je lakše dijeliti ljude.
Mnogo je lakše živjeti od prošlosti, nego graditi budućnost.

Na Balkanu se ne umire za domovinu. Ovdje se od domovine – odlično živi.

Samo ne svi!