Tradicija i istorija se moraju čuvati, ali ne smijemo biti njihovi robovi. Patriotizam koji se hrani mržnjom prema drugome, dok krade od sopstvene sirotinje, nije identitet — to je dijagnoza. Onog trenutka kada imućni posegnu za onim što je namijenjeno siromašnima, patriotizam gubi svako značenje.
Kao neko ko je provodio mnogo vremena sa studentima iz najrazličitijih socijalnih situacija, mogu vam reći da je 120 konvertibilnih maraka ozbiljan novac. Moj otac je meni postavio normu prema kojoj je ta cifra gotovo sitniš. Ali onog momenta kada sretnete studenta čija su mjesečna primanja isključivo ta stipendija, shvatite da je to , zaista mnogo.
Zamislite da morate upakovati svojih trideset dana u 120 konvertibilnih maraka. To su četiri marke dnevno.
Jedan obrok iz domske menze morate preskočiti. I to pod uslovom da ste uopšte dobili dom i da vam roditelji plaćaju smještaj. U suprotnom, već na samom startu nalazite se u ozbiljnom finansijskom deficitu. A ako vam roditelji uspiju to platiti, a prepuste vas ovim silnim dnevnim markama, onda morate upakovati makar ručak u te četiri marke. Kafa postaje luksuz koji sebi ne smijete dopustiti, osim ako ne planirate gledati u dno tuđe šoljice.
A vratimo se sada imućnima. 120 maraka. Je li vas sramota?
Da li je moguće da vam bar stid ne dozvoljava da pustite djecu da apliciraju za stipendiju? Pazite , broj prijava je ograničen. Neko je odbijen, a treba mu. Ponovite tu rečenicu nekoliko puta u glavi.
Ili zamislite situaciju da vam neko da 120 KM da preživite mjesec. Ja ne mogu, iskreno. Boli me što ne mogu , zaista boli , ali znam da ne mogu. Imao sam sve i sve mi je dato na tacni.
Zato, ako mogu da zamolim elitu... Stavite se malo u tuđe kože. Iznenadićete se koliko su tijesne. Koliko su čvrste. Koliko bole.
Tek kada je mom kolegi dobro, i kada imam s kim na kafu, moja kafa ima smisla. Sam, kad je pijem, pijem je kući. Košta me onoliko koliko ćaća kaže. 🙂
Pravi patriotizam nije u mahanju zastavom dok u džepu nosiš stipendiju koja je nekome bila jedini obrok. Identitet se ne gradi na huškanju protiv komšije druge vjere, već na tome da ne dozvoliš svom sunarodniku pored tebe da bude gladan.
Izgradimo identitet na naciji koja nije gladna. Na naciji koja ljubi sirotinju svoju.
Voljeti sirotinju svoje nacije više od mržnje prema drugima. To je jedini patriotizam koji nam treba.
To je identitet.
