Pet godina ničega i slabljenje OHR-a:

Evropska unija je obećala integraciju zapadnog Balkana. Međutim, 23 godine kasnije vidimo da je malo toga ostvareno.

Ovo je jedna od posljednih izjava Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini - Christiana Schmidta koju je prije nekoliko dana dao u intervjuu za Večernji list.

U dvije i kusur decenije od kako je Brisel obećao integrisanje kompletnog Zapadnog Balkana u uniju, upravo ova izjava potvrđuje domaću nesposobnost, ali i inostranu nespremnost na ustupke.
Evropa je čekala nas, a mi smo stojeći u mjestu čekali nju.

U junu mjesecu 2024. godine Christian Schmidt je prvi put nagovjestio mogućnost postepenog gašenja kapaciteta Kancelarije visokog predstavnika (OHR). Tada je govorio o kombinovanom modelu koji bi omogućio da BiH pristupi Evropskoj uniji, ali da OHR ipak ostane prisutan. U dosadašnjem periodu njegovog mandata često je i oštro kritikovan, te mu za razliku od mnogih prijašnjih Visokih predstavnika, domaći političari nisu naročito podilazili.

Činjenica je da prisustvo visokih predstavnika još od kraja mandata Miroslava Lajčaka u martu 2009. godine ima sve manji i manji značaj, ali OHR kao institucija predstavlja kakav - takav sigurnosni garant. Samo postojanje OHR-a u velikoj mjeri otežava dezintegraciju BiH. Međutim OHR nije veliki brat koji kontroliše sve, a u prethodnih sedamnaest godina uloga OHR-a svela se na izražavanje zabrinutosti, pozivanje na dijalog i povremeno, ali netaktično eksploatisanje Bonskih ovlasti.



Inertan odnos prema monitoringu rada zvaničnih vlasti u BiH na svim njihovim nivoima dovelo je do trostrane omraženosti OHR-a, a pogotovo lika i djela Christiana Schmidta koji je od oktobra 2022. godine i naglih izmjena izbornog zakona praktično zapečatio sudbinu svog boravka u BiH. Nemoguć je ne primjetiti da održava bliske odnose sa HDZ-om, iako se isti odvijaju iza kulisa. Namjerno ili ne poslužio je i Miloradu Dodiku kako bi homogenizovao biračko tijelo tokom procesa pred Sudom BiH. Ukoliko se govori o zaštiti ustava i koncepta jednakopravnosti koji proističe iz modela tri konstotutivna naroda, Schmidt je zasigurno bio najgori po Bošnjake.

Upravo je B komponenta sve manje prisutna na rukovodećim pozicijama u državnim institucijama, a radi se o najmnogobrojnijem narodu u BiH. Ni bošnjačke ruke u Parlamentu BiH ne znače mnogo, jer se nijedna konstruktivna odluka ne može donijeti bez saglasnosti srpskih i hrvatskih predstavnika sa istom.

Ipak, za ovakav scenario nije kriv samo Schmidt, već dugogodišnje ignorisanje problema ustavnog uređenja BiH upravo od strane bošnjačkih predstavnika.

Christian Schmidt je za pet godina nadgledanja Bosne i Hercegovine nesmotreno produbio brazdu podijela, pa čak i onda kada nije radio ništa osim šetkanja po domjencima, iftarima i službenim prijemima. Upravo se to schmidtovsko ništa može poistovijetiti sa ulogom kompletnog OHR-a u BiH, jer još od dolaska najdugovječnijeg Visokog predstavnika - Valentina Inzka, OHR gubi svoju suštinsku ulogu, ali i moć da djeluje proaktivno. Schmidt bi do kraja godine mogao da se penzioniše, a upravo će njegov odlazak biti prilika za preispitivanje potrebe za postojanjem OHR-a.

Zanimljivo je da bi sa ili bez istog prisutnost ili odlazak OHR-a najviše ispaštali upravo Bošnjaci i svi oni kojima je BiH prioritet.

Dragan zove, Christian viče:

Jedna od naznaka Schmidtovog skorog odlaska mogla bi da bude i sve veća inicijativa HDZ-a i Dragana Čovića za gašenjem OHR-a. Upravo su njih dvojica održali sastanka 9. aprila, a fokus razgovora bila je ravnopravnost Hrvata i reformski put BiH.



Sastanku je prisustvovala i kandidatkinja HDZ-a za državno predsjedništvo Darijana Filipović. Čović je jedan od rijetkih domaćih političara čije verbalne, ali i zakulisne signale pomno prate i Brisel i Berlin, a svakako i zvanični Zagreb.



Ukoliko se na toj, kršćansko - demokratskoj liniji postigne dogovor o odlasku aktuelnog Visokog predstavnika, Schmidt bi u penziju mogao otići uz Čovićev blagoslov, baš onako kako je i došao.

Sve u svemu, sa ili bez Christiana Schmidta, Kancelarija visokog predstavnika moraće mnogo više da se potruditi kako bi u godinama koje slijede opravdala svoje postojanje i milionska sredstva poreskih obveznika zemalja članica PIC-a koje OHR troši svake godine.

Kako bi Bosna i Hercegovina izgledala u slučaju gašenja OHR-a možemo samo nagađati ili jednostavno: pitati Dragana Čovića.