Njegova posjeta šamar, ali ne onaj pedagoški, ako takav postoji, već uličarska pleska nepoštovanja koja zahtjeva jednak odgovor. Odgovor kojeg neće biti.

Mala posjeta, veliko zaobilaženje i još veća poruka:

Predsjednik matičnog HDZ-a i nekadašnji evropski parlamentarac u samoprozvanoj prapostojbini srpstva - Banjaluci, dočekan je kao heroj, oslobodilac koji će svojim prisustvom otkloniti sve nedaće.

Vjerovatno bi ovako bila dočekana i Djevica Marija u Međugorju, da ga je zapravo ikada javno posjetila. I njoj bi bio omogućen ulazak u državu preko reda i njoj bi se točile butelje vina i namještali ziceri u vidu postavljanja kamena temeljca i njoj bi vaskoliki grešnici ljubili ruke i lizali šupak.

Ipak Andrej Plenković je daleko od djevca, jednako koliko je i Djevica Marija daleko od Međugorja, ali njegova posjeta Banjaluci, no ne i zvanično Bosni i Hercegovini za cilj ima samo jedno: odašiljane signala.
Vrijeđanje zdrave pameti društva koja je na izmaku, ako je ikada i postojala, te vrijeđanje države, koja ima makar protokolarnu prednost u odnosu na gradove, entitete i određene vjerske objekte.

Nije ovaj Plenkovićev politički turizam nikakva novina, jer već odavno velikodostojnici zvaničnog Zagreba i Beograda u širokom luku izjbjegavaju zvanično Sarajevo. Vjerovatno im je Dodik rekao da tamo smrdi, da odže arlauču i da će ih dočekati amebe u ljudskom obliku.



Zaobilaženjem glavnog grada, institucija državnog predsjedništva i vijeća ministara Plenković i ostali turisti šalju jasnu poruku: Ne zanima nas Bosna i Hercegovina. Imamo svoje saveznike sa drugačijim interesima. Allahimanet.

Njegova poruka, poruka zvaničnog Zagreba i svih HDZ - ova ostaće bez pouke, jer se ne radi o Ezopovoj basni, već o prostoj, političkoj realnosti u kojoj je BiH potpuno nebitna.


Bez rampe za povlaštene:

Na cestama Bosne i Hercegovine pravo prvenstva uvijek imaju službena vozila, naročito ako voze strane državnike, pogotovo kada ih voze preko neotvorenog graničnog prelaza. Pravo prvenstva inostrane državne limuzine imaju i u odnosu na domaće prevoznike koji čine aortu privrednog razvoja, odnosno zastoja.
Upravo zato je kolona vozila u kojoj je bio premijer Hrvatske dobila prednost u odnosu na Konzorcijum Logistika i sve druge preduztnike u transportnoj branši.

Zbog neslaganja oko raspodjele koeficijent i samih sredstava od prikupljenih indirektnih poreza, upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje BiH, tačnije njegov član Zijad Krnjić blokirao je otvaranje graničnog prelaza.

Uprkos provjerenoj informaciji da su pozivnice već odštampane i pokloni kupljeni, Krnjić nije popustio pred pritiskom i u potpunosti je u pravu, jer i Bošnjaci imaju pravo da nešto blokiraju, naročito kada se radi o situaciji u kojoj država ispašta direktno.

Moć u bijelim rukavicama:

Uticaj Hrvatske na privredni, politički, ali i svakodnevni život u BiH nije vidljiv samo u područjima u kojima Hrvati čine većinu, kao što su primjera radi Ljubuški ili Orašje, već i tamo gdje predstavljaju statističku grešku prouzrokovanu etničkim čišćenjem, a bolji primjer za takvo nešto od Banjaluke ne postoji.

Prema popisu iz 2013. godine u širem okruženju grada Banjaluka živi oko 5 hiljada Hrvata. Taj broj se u prethodnih 12 godina neznatno smanjio, što je dodatan motiv da institucije Hrvatske, konkretno Ured za Hrvate izvan Hrvatske, ali i sama vlada uz pomoć Banjalučke biskupije strateški ubrizgaju svoj meki uticaj. Moć kakva se ne pojavljuje glasno i uz pompu, već se ćutljivo širi kroz stisak šake ušuškane u bijelu rukavicu.

Hrvatska direktno finansira obrazovanje, sport, omladinske aktivnosti i start - up projekte u gradu na Vrbasu. Najbolji pokazatelji su Opća gimnazija "Bl. Ivan Merz" kao i projekat izgradnje pastoralnog centra za mlade, sličnom Pastoralnom centru Ivan Pavao II kakav već postoji u sarajevskom naselju Otoka.

U tome nema ništa loše, jer pokazuje spremnost jedne države da brine o svom narodu i izvan granica. Usput su razdijelili putovnice, osobne iskaznice i članske karte HDZ-a, pa tako šaka jada banjolučkih Hrvata uglavnom radi u podružnicama institucija Bosne i Hercegovine koje su smještene u Banjaluci. Hrvati siti, glasovi na broju.

Ipak, ovakav odnos Hrvatske prema BiH mnogo više govori o Srbima i Bošnjacima, nego o Hrvatskoj, Hrvatima i HDZ-u.

Za premijera spremni, kao i za poglavnika:

Slike koje možete da vidite ispod ovog retka nastale su 1942. godine prilikom posjete Ante Pavelića Banjojluci.





Poglavnik Nezavisne države Hrvatske iz nikom znanih razloga bio je veliki ljubitelj krajiškog grada, pa je tako njegov ondašnji banjalučki namjesnik - Viktor Gutić, namjerio da u poglavnikovu čast Banja Luku prekrsti u Antingrad.
Iza kulisa kulta ličnosti ustaškog zločinca razvijan je i plan o infrastrukturnom razvoju grada, kojim bi tada, a i sada drugi po veličini bosanskohercegovački grad postao veliki administrativni centar NDH.

Sličnom ovom, 83 godine starom dočeku medreslije Pavelića, u Banjaluci je dočekan i Andrej Plenković. Uz mnogo manje cvijeća i narodnih nošnji, ali uz mnogo više Srba i to ne bilo kakvih Srba. Zanimljivo je recimo da ni Miloradu Dodiku, ovijerenoj obersrbendi, kao ni Drašku Stanivukoviću, mlađahnom großsrbinu nije smetalo da dočekuju, ugošćavaju i da se slikaju sa ljubiteljem muzike srpskoomraženog Marka Perkovića Thompsona.




Da se slikaju sa čovjekom za kojeg je mitsko - stradalnička Oluja samo vojno - redarstvena akcija i oslobodilački pohod bez ijednog ratnog zločina. Toliko o dosljednosti i zavjetu predaka, o časti i čojstvu, o deficitu nikad prežaljenog počivšeg dostojanstva. Očito Srbi nisu imuni na Hrvate koji se prezivaju na P.

U tom pismu piše...

U usmenom predanju koje je preko Save, kroz idalje neotvoren granični prelaz u Gradišci, na svojim usnama donio predsjednik vlade Hrvatske, jasno stoji da će zvanični Zagreb razmotriti potencijalnu saradnju sa Draškom Stanivukovićem na višim nivoima vlasti, pa će tako svoje interese po potrebi provoditi preko njega, umjesto dosadašnjeg terenskog operativca Milorada Dodika.

Dodik u međuvremenu može da se nada sporadičnom i prorijeđenom dobijanju naređenja iz susjedne prestonice. Kao što se Dodik još prije 20 i više godina HDZ-u dokazao i ponudio kroz saradnju sa Ivanom, g Čermakom, generalom HV-a i naftnim tajkunom, na projektima šverca energenata i prateće legalizacije opljačkanog plijena, tako se i Stanivuković predlaže za saradnika isplaćaujući čak 35 miliona KM iz budžeta grada kompaniji Končar za održavanje gradske rasvjete.


Osim poruke kojom se potražuju novi, potencijalni saradnici, Plenković je obnovio i podršku matice HDZ-u BiH i Draganu Čoviću, čime se jasno daje do znanja organziovanoj opoziciji među bosanskohercegivačkim Hrvatima da im odlazak na noge predsjedniku Zoranu Milanoviću neće mnogo pomoći.

Premijer susjedne nam zemlje koristi i priliku da proširi uticaj među političkim predstavnicima Srba u trenutku kada je prekodrinski tron Aleksandra Vučića uzdrman unutrašnjim previranjem.

Pismo bez odgovora:

U međuvremenu Sarajevo šuti, šuti dovoljno glasno da se odgovor sam nametnuo: Ne znamo kako da odgovorimo.
Poražavajuća je i činjenica da je Vijeće ministara dalo punu saglasnost da premijer susjedne zemlje neometano uđe na zvanično neotvoren granični prelaz.Istovremeno se ulaz u tu isti susjednu zemlju zabranjuje onim državljanima BiH koji ne odgovaraju zvaničnoj politici vladajuće stranke.

Zvanično Sarajevo sabura.
Bivši košarkaš sa naše strane Save ostao je kratak čak i za post na X - u. Nije se ministar vanjskih poslova, njegova ekselencija Elmedin Konaković usudio čak ni da usmeno osudi nipodaštavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, što će već koliko u ponedeljak nezasito recitovati.
I ostali Trojkaši su nijemi, jer zaboga Nikšić ne može da spenga ni Plenkovića, a ni Zijada Krnjića koji mu je na njegovu žalost ostavljen u amanet, sa druge strane ne oglašavaju se ni ministar Forto, a ni gospođa Čudić. On svakako ni ne zna šta je granica, što je odavno javno dokazao, dok je Sabinin prioritet sakupljane narodnih umotvorina po federalnim pekarama.

Sve u svemu, još jednom smo diplomatski pretučeni, ali nema veze, Bog sve vidi, valjda će on umjesto nas odgovoriti Hrvatskoj.

A do tad,

U tom pismu piše
Ne volim te više.