Povratak Donalda Trumpa u Bijelu Kuću za mnoge analitičare predstavlja jedan veoma zabrinjavajući događaj koji će vrlo vjerovatno promijeniti dosadašnju politiku SADa i potencijalno gurnuti najmoćniju državu svijeta da se okrene ka takozvanoj politici izolacionizma.

No, šta to tačno znači?

Izolacionizam jeste vrsta spoljne politike koju jedna država može da vodi. Ona se zasniva na ideji da interesi države dolaze prvi, te da miješanje u interese drugih, ili širenje zona utjecaja nije nešto čime bi se jedna država trebala zamarati. Ukratko, držanje podalje od svjetske politike i međunarodnih naguravanja.

David Smith, autor britanskog Guardiana, tvrdi kako prve Trumpove odluke nagovještavaju da će Trump u prvim danima svog mandata tražiti „spektakl“, praćen drastičnim naredbama koje će imati ozbiljne posljedice kako po stanovnike SADa, tako i ostatak svijeta.

Tako, za primjer možemo uzeti možda i dvije najkontroverznije odluke do sada, povlačanje iz Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO) i povlačenje iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. U oba slučaja, Trump tvrdi da je SAD više na gubitku od kada je članica ili potpisnica spomenutog sporazuma.

Kao glavni argument, Trump navodi Kinu kao najveću prijetnju i izazov za SAD. Ipak, povlačenje iz WHOa, kao i Pariškog sporazuma, ostavlja upravo Kini više prostora za širenje svog utjecaja. Kako navodi David Smith, „Amerika je za ovo glasala i neko će biti povrijeđen“.

I tako, iako smo nebrojeno mnogo puta to shvatili na teži način, historija se stvarno ponavlja. Ukoliko se prisjetimo SADa za vrijeme Drugog svjetskog rata, shvatit ćemo da je u periodu od 1930-ih do 1941. godine, SAD bila neutralna strana u najvećem svjetskom oružanom sukobu.

S tim na umu, može se napraviti argument da je napad na Pearl Harbor 1941. godine spasio Evropu i u stvarnom značenju te riječi, prisilio SAD da se uključi u rat.

Sada se postavlja pitanje, da li se SAD vraća izolacionizmu? Ili još važnije, da li Evropa može odgovarati za vlastitu sigurnost ukoliko se Trump odluči na još radikalnije poteze, npr. povlačenje trupa sa teritorije Evrope?

Još 2018. godine, Trump je prijetio povlačenjem SADa iz NATO saveza ukoliko ostale članice ne povećaju potrošnju na odbranu sa 2.5% na 3%. BDP-a. Za mnoge, kao što tvrde zvaničnici država EU, to bi predstavljalo „samoubistvo“ jer se ekonomije pojedinih država ne mogu nositi s tim.

Također, pobjeda Trumpa predstavlja još jedan izazov za EU a tiče se problema koji već neko vrijeme postoji. Naime, povratak ekstremnih desničara na vlast širom Evrope predstavlja izuzetno opasan trend koji može ozbiljno naštetiti EU kakvu znamo. Od Mađarske i Italije, do Austrije i Njemačke, desničarske stranke su u konstantnom porastu. Mnogi su uzroci ovoga, ali to je tema za drugi članak.

Ukoliko se obistine „proročanstva“ svjetskih analitičara, Evropu čeka jedan izuzeztno težak period koji će odrediti sudbinu Evropske Unije. Novoizabrani čelnik NATO saveza, Mark Rutte, ima izuzetno važan zadatak ubijediti Trumpa da je Evropa potrebna SADu koliko i SAD Evropi, te da izolacionizam nije riješenje.

Razdor postoji, da li će zdrav razum prevladati ostaje nam da vidimo.