Mali signali:

U jednom od svojih nedavnih intervjua Bakir Izetbegović potvrdio je navode da on i drugi visoki čelnici Stranke demokratske akcije imaju otvorenu i redovnu komunikaciju sa američkim partnerima. Ova tvrdnja, iako Izetbegoviću nikada nije bilo za vjerovati, već dovoljno govori o sklapanju vlasti nakon izbora u oktobru. Očito je da predstavnici State Departmenta već drugi izborni ciklus za redom vrše koalicioni inžinjering, sprovodeći tako doktrinu zakulisnog intervencionizma. Ni Izetbegović u odnosu sa izaslanicima SAD-a nije bio naivan. Mahalski kazano navukao ih je svojim sastankom sa Igorom Kalabuhovim, ambasadorom Ruske Federacije u BiH, koji je održan u septembru 2025. godine. Predsjednik SDA i kandidat za bošnjačkog člana predsjedništva spomenuo je pet ili više randevu-a sa američkim diplomatama u prethodnih pola godine.

Vrijeme, tačnije postizborni period pokazaće zbog čega SAD-u iznova odgovara SDA u vlasti, za razliku od 2022. godine kada su svi mogli u vlast osim SDA. Osnovni razlog koji se nameće kao početni odgovor jeste potreba zapadnih saveznika za stabilokratijom u BiH i to na što više nivoa vlasti.

Bakir bi, ako može ikako - sam u vlast, barem kada se radi o bošnjačkim pozicijama, jer HDZ je ovjeren fiks, a od srpskih predstavnika u Vijeće ministara će oni sa najvećim brojem glasova. SDA, na svoju sreću, a na žalost građana, ima kapacitet da osvoji većinu bošnjačkih glasova u FBiH, te da tako obezbijedi monopol nad političkom voljom Bošnjaka.

Većina glasova onih koji gaje organsko neprijateljstvo prema zelenim trezorašima otići će u ruke SDP-a, dok će fina gradska raja prosuti mrvice pred NiP i Našu stranku, što će nekima biti dovoljno za još četiri godine ispraznog budžetašenja. Najzanimljiviji preokret mogla bi da bude crveno - zelena osovina u vlasti, što bi eventualno dokazalo ozelenjavanje SDP-a, ali bi poslužilo i kao primjer opšteg, društveno - ideološkog skretanja u desno.

HDZ zove, petorka viče:

Među hrvatskim političarima sve je manje dogovora, a nikad više interesa. Skepticizam po pitanju mogućnosti da HDZ ne uđe u vlast sasvim je opravdan, jer raštimani orkestar hercegovačke petorke svira sopstveni pogrebni marš. Dovoljan pokazatelj je izjava kandidata za predsjedništvo Zdenka Lučića, kako je on oduvijek u HDZ-u i za HDZ, a čak je i svojom ishitrenom samoinicijativnšću učinio uslugu onima za koje ne zna da li su mu saveznici ili protivnici.

Ponekad se čini da hrvatska opozicija u BiH čini sve kako bi HDZ ostala na vlasti, jer bi u suprotnom njihovo traljavo opozicionarenje izgubilo smisao.

Ideološki posmatrano, razlika je ništavna. Deklarativno su i jedni i drugi, odnosno peti privrženi euroatlantskim integracijama, borbi protiv korupcije, nezavisnom pravosuđu i sličnim floskulama sa obaveznog političkog menija. Kada se radi o odnosima prema ratnim zločinima, haškim presudama i koketiranju sa fašizmom, stavovi su identični.

Srpska posla:

Prema vještačkom modelu konstante uloge žrtve, Srbima je nekako uvijek najteže. Dalo bi se pogrešno pretpostaviti da srpske stranke imaju pregršt kvalitetnih kandidata za sve inokosne funkcije, te da se moraju dobrano oznojiti prilikom odlučivanja.

Izborna moć SNSD-a oslabljena je sudskom zabranom kandidovanja za Milorada Dodika u trajanju od šest godina. Njegov autorski, svesrpski kult ličnosti definitivno će doprinijeti kampanji, ali SNSD osim Dodika i Željke Cvijanović ne može da ponudi mnogo, što ni ne čudi, jer je izgradnja partijskih kadrova na bazi poslušnosti srozala kvalitet pojedinaca, ako js isti ikada i postojao.

Opozicija na drugoj strani, nalik nevjesti pred udvaračima, još nije našla onog pravog. Branko Balnuša je bio idealan za sve funkcije sve dok njegove stranačke i koalicione kolege nisu uvidjele da je isuvuše čovjek za jednog političara. Univerzitetski profesor bez mrlje u karijeri odavno je označen kao neprijatelj režima, a ubrzo bi mogao da ostane bez bilo kakve kandidature, jer ga se, iako je formalno predsjednik stranke - malo šta pita.

Nebojša Vukanović nastavlja svoj kvaziisusovački put, trudeći se da što bolje proda bajku o tribunskoj, kočićevskoj borbi protiv režimskih vjetrenjača.

Pokret Sigurna Srpska i njegov predsjednik Draško Stanivuković, zabili su posljednji ekser u mrtvački sanduk PDP-a. Posmrtne ostatke sakupio je narodni poslanik Igor Crnadak, registrujući novu stranku sa istim nazivom. Stanivukovićevo igranje politike odavno ga je uvelo u đavolje kolo, no nije se dugo libio da preotme bijelu maramicu i stane na čelo. Svoju ulogu vladajućeg opozicionara i opozicionog vladara želio bi da pretoči u fotelju, a kako od malih nogu gaji privrženost moći, oktobar je idealan termin za ostvarivanje vlažnih snova.

Jelena Trivić strpljivo čeka signale zvaničnog Beograda, trudeći se da u međuvremenu takstativno nabroji što više mana drugih potencijalnih kandidata. Njen komad kolača odrediće prekodrinski interesi, a da li će nakon oktobra dočekati ulazak u vlast, ostaje pod znakom pitanja.


Sve do oktobra naši voljeni vlastodržci imaće dovoljno vremena da se prepiru, glume principijelnost i kalkulišu o novim ili novim - starim savezima. Nakon izborne noći sve maske će iznova pasti, a zatim će usljediti beskrupulozna trka za fotelje i ruke. Građanima će biti isto, jer društvo prezasićeno svakodnevnim mukama nema snage, a ni volje za promjene.