Objavom konačne rang-liste sredstava po Javnom pozivu za odabir korisnika sredstava po Programu poticaja razvoja turizma za 2025. godinu – fizička lica, platforma PLENUM.BA konačno je skinula veo s načina na koji se u Unsko-sanskom kantonu tumači pojam „razvoj turizma“. Nažalost, ono što je javnost dočekalo više liči na inventurni spisak lokalnih kafića nego na strateški dokument razvoja jedne od najperspektivnijih privrednih grana.

Prema dostupnim podacima, a do danas skrivenim podacima, značajan dio javnog novca dodijeljen je za unutrašnje opremanje ugostiteljskih objekata – kafića i lokalnih birtija – od kojih mnogi godinama, pa i decenijama, posluju bez ikakve turističke funkcije, bez smještajnih kapaciteta, bez dodatne ponude i bez ikakvog mjerljivog doprinosa turističkoj atraktivnosti kantona.

Javni novac kao zamjena za privatna ulaganja

Poticaji za razvoj turizma, po svojoj suštini, trebali bi služiti stvaranju novih turističkih sadržaja, unapređenju ponude, produženju turističke sezone i otvaranju radnih mjesta. Međutim, praksa pokazuje da je ovaj program pretvoren u mehanizam sufinansiranja redovnih troškova poslovanja privatnih ugostiteljskih objekata.

Kupovina stolica, stolova, rasvjete, računala, čaša, šankova i enterijerskog namještaja za objekte koji su već godinama u funkciji ne može se, ni sadržajno ni ekonomski, opravdati kao razvoj turizma. To je održavanje postojećeg stanja, a ne razvoj. Turizam se ne razvija zamjenom dotrajalog inventara u lokalnim kafićima, već stvaranjem vrijednosti koja privlači goste – posebno one koji dolaze izvan lokalne zajednice.

Šta se tačno potiče – i za koga?

Posebno zabrinjava činjenica da javnost nije imala jasan uvid u strukturu dodijeljenih sredstava, kriterije po kojima su bodovani projekti, niti realnu procjenu njihovog turističkog efekta. Rang-lista nije bila formalno objavljena na službenoj web-stranici Vlade USK, već je ostala skrivena od šire javnosti, bez konteksta, bez obrazloženja i bez odgovora na ključna pitanja: – Kako opremanje kafića doprinosi razvoju turizma? – Koliko novih turista donosi jedan novi barski sto? – Koliko se radnih mjesta otvara zamjenom enterijera?

Objavljivanjem podataka iz Službenog glasnika USK, broj 31, strana 36, od 31.12.2025. godine, koje Ministarstvo privrede pri Vladi USK nije jasno i transparentno javno komuniciralo, postaje evidentno da pojedini korisnici sredstava ne nude ništa što bi se moglo smatrati turističkim proizvodom. Nema smještaja, nema organizovanih sadržaja, nema vezanosti za turističke rute, kulturnu baštinu, prirodne atrakcije ili manifestacije.

Pravni okvir ispoštovan – javni interes zanemaren

Formalno-pravno, postupak može biti proveden u skladu s pravilnicima i javnim pozivom. Međutim, zakonitost ne znači nužno i opravdanost, a naročito ne znači odgovorno upravljanje javnim novcem. Upravo u toj razlici leži suština problema.

Ako je pravilnicima omogućeno da se poticaji za turizam koriste za unutrašnje uređenje kafića, onda problem nije samo u korisnicima – problem je u konceptu programa, kriterijima i političkoj volji da se javni novac usmjeri ka stvarnom razvoju.

Razvoj turizma ili legalizovano izvlačenje javnog novca u predizborne svrhe

U ovom trenutku više nije sporno da se sredstva dodjeljuju – sporno je šta se njima proizvodi. Kada se javni novac namijenjen razvoju turizma koristi za unutrašnje uređenje objekata koji nemaju nikakav dokaziv turistički učinak, tada se pojam „razvoja“ svodi na administrativnu frazu bez sadržaja. Takva praksa ne predstavlja investiciju, već transfer rizika sa privatnog sektora na poreske obveznike.

Turizam se ne mjeri novim barskim stolicama, već brojem noćenja, dolazaka, produženjem sezone i dodatnom vrijednošću za lokalnu zajednicu. Sve dok ti pokazatelji izostaju, javnost ima pravo postaviti pitanje: da li se ovdje zaista potiče razvoj ili se samo formalno opravdava potrošnja budžetskih sredstava?

Institucionalna odgovornost bez imena

Posebnu odgovornost u ovom procesu snose institucije koje kreiraju kriterije, provode javne pozive i donose odluke o dodjeli sredstava. Ne radi se o pojedinačnim korisnicima, već o sistemu koji je dozvolio da se poticaji za razvoj turizma koriste za projekte bez jasne razvojne logike i bez mjerljivog javnog interesa.

Ako institucije unaprijed ne postave jasne, stroge i razvojno orijentisane kriterije, onda snose odgovornost za krajnji rezultat. A rezultat je vidljiv: program koji formalno nosi naziv „razvoj turizma“, ali u praksi ne proizvodi razvojne efekte. Odgovornost se ne može sakriti iza pravilnika, komisija i procedura – jer upravo te procedure određuju kako će se javni novac trošiti.

Građani imaju pravo znati

Poreski obveznici Unsko-sanskog kantona imaju legitimno pravo da znaju gdje ide njihov novac i kakav povrat društvo od toga ima. U situaciji kada se konstantno govori o nedostatku sredstava za infrastrukturu, zaštitu prirodnih lokaliteta, promociju destinacija i podršku ozbiljnim turističkim projektima, posebno je problematično da se javna sredstva koriste za ono što bi trebalo biti osnovna obaveza privatnih vlasnika.

Razvoj turizma nije kozmetika poslovnih prostora. Razvoj turizma je strategija, vizija i dugoročna investicija. Sve drugo je samo preraspodjela javnog novca bez stvarnog efekta.

2026. godina je već počela: slijedi li vrijeme pravdanja?

Posebno će biti zanimljivo posmatrati kako će korisnici sredstava pravdati utrošeni javni novac, s obzirom na to da smo već zakoračili u 2026. godinu. Pitanje više nije ko je dobio sredstva, već šta je konkretno proizvedeno tim sredstvima.

Hoće li postojati dokazi o povećanom broju turista, novim sadržajima ili produženju turističke sezone, ili će se izvještaji svesti na fakture, fotografije enterijera i administrativno „pokriće“ bez stvarnog efekta? Upravo u toj fazi – fazi kontrole i opravdanja – sistem pokazuje svoju stvarnu vrijednost ili potpunu ispraznost.

Ako se javni novac bude pravdao isključivo papirologijom, a ne rezultatima, tada će biti jasno da ovaj program nije zamišljen kao razvojni instrument, već kao budžetski trošak sa unaprijed sniženim kriterijima odgovornosti.

Javni novac potrošen, razvoj ostao na papiru

Konačna rang-lista poticaja za turizam 2025. godine ne ostavlja prostor za iluzije. Kada se razvoj turizma mjeri kupovinom šankova, barskih stolica, sijalica, kompjutera i kancelarijske opreme, jasno je da je pojam „razvoja“ sveden na administrativnu formulaciju bez stvarnog sadržaja. Javni novac je potrošen, ali javni interes nije ostvaren. Umjesto novih turističkih proizvoda – dobijeni su računi; umjesto strategije – procedura; umjesto rezultata – obaveza pravdanja.

Ono što dodatno zabrinjava jeste tišina institucija pred očiglednim izostankom efekata. Jer bez jasnih, mjerljivih rezultata, bez povećanja turističke ponude i bez stvarne koristi za zajednicu, ovaj program ostaje primjer kako se zakonito može potrošiti novac – a da se ne proizvede ništa. Ako se takva praksa normalizira, poticaji za razvoj turizma prestat će biti alat razvoja i postati simbol institucionalne neodgovornosti, u kojem poreski obveznici finansiraju iluziju napretka, dok stvarni razvoj ostaje samo stavka u naslovu javnog poziva.