Maj 2026. Dvije sjednice. Devet sati i trideset minuta. Izvještaji koji neće popraviti ekonomsku sliku USK. I račun koji — kao i uvijek — plaćate vi. Pročitajte do posljednjeg reda — ovo se tiče svakog od vas. Prilog tabela.
U maju 2026. godine zastupnici Skupštine Unsko-sanskog kantona održali su dvije sjednice — 38. i 39. Za cijeli mjesec, bez pauza, ukupno su radili oko 9 sati i 30 minuta.
Njihove plate stigle su na račun kao i svaki drugi mjesec.
Za svega pet mjeseci, 4. oktobra 2026. godine, građani USK imat će priliku da na biračkim mjestima odluče ko zaslužuje sjediti u tim klupama — i ko zaslužuje plate koje sami finansiraju. Do tada, brojke govore sve.
Radnik koji za minimalnu plaću od 1.200 KM puni kantonalni budžet svaki maj odradi 168 radnih sati. Njegova satnica iznosi 7,14 KM. Za 9,5 sati rada — koliko su zastupnici odradili cijeli maj — taj radnik bi zaradio svega 67,83 KM.
Predsjedavajući Skupštine USK za isto to vrijeme, gledano kroz njegovu mjesečnu platu od 5.478,40 KM, naplatio je 576,67 KM po satu. To je 80 puta više od satnice radnika na minimalcu.
Profesionalni zastupnik s platom od 4.360,36 KM zaradio je 458,98 KM po satu — 64 puta više. Čak i zastupnik koji uz skupštinski mandat ima i drugi posao, s primanjem od 2.115,00 KM, bio je na 222,63 KM po satu — 31 puta više od radnika koji svaki dan, na vrijeme, dolazi na posao.
Tu ne staje. Pored redovnih plaća, zastupnici za svaku sjednicu primaju i poseban paušal — novac koji dobivaju već samim tim što su ušli u salu. Ne za donijete odluke, ne za usvojene zakone, ne za poboljšan život građana. Samo za prisustvo. Na 38. sjednici predsjedavajući i dopredsjedavajući skupštine automatski su uzeli 225 KM dodatno, a zastupnici između 180 i 225 KM — samo zato što su sjeli u svoje klupe.
Taj paušal, podijeljen na četiri sata koliko je trajala 38. sjednica, donosi satnicu između 45 i 56 KM — i to povrh redovne plate.
Na dnevnom redu obje sjednice bile su uglavnom informacije i izvještaji — materijali koje zastupnici usvajaju, odlažu u fascikle i o kojima se više ne čuje. Od tih izvještaja neće doći ni jedan novi investitor, neće se otvoriti ni jedna nova fabrika ni jedno novo radno mjesto. Usvojeno, potpisano, zaboravljeno.
A račun — ipak je stigao. Njega plaćaju svi.
Dok radnik na minimalcu mora odraditi cijeli maj da bi kući odnio 1.200 KM, predsjedavajući Skupštine USK tu istu svotu zarađuje za nešto više od dva sata — računato na osnovu stvarnog rada u ovom mjesecu.
Pitanje nije sporno. Pitanje je jednostavno:
Je li 9 sati i 30 minuta skupštinskog rada u jednom mjesecu dovoljno za plate koje građani USK plaćaju iz svojih džepova — svaki dan, svaki sat, svakim porezom koji uplate?
Odgovor duguju oni koji sjede u tim klupama.
