Prije neki dan predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik dao je intervju za sajt "Američki konzervativac" u kojem je rekao:
„U istočnom regionu Republike Srpske, blizu granice sa Srbijom, postoje značajna nalazišta litijuma, magnezijuma i drugih minerala retkih zemalja. Neka procjena je da njihova komercijalna vrijednost prelazi 100 milijardi dolara", a potom je dodao: "Do sada nismo dodelili rudarske dozvole nijednoj zemlji ili stranoj kompaniji. Spreman sam da o ovom pitanju razgovaram isključivo sa predsednikom Trumpom i verujem da bismo mogli postići obostrano korisni dogovor."

Prva reakcija na ovu informaciju je bila ljutnja i osjećanje izdaje, ali kada sam malo bolje razmislio, shvatio sam da je ovo više nego dobra ideja, a evo i zašto:

1. Amerika je onomad kupila Aljasku od Rusa, pa šta sada Aljaščanjima i Aljaščankama fali? Ništa.
2. Bolje da nas Dodik proda Trampu, nego Rusima, Kinezima ili, ne daj Bože, Mađarima.
3. Bolje da nas Mile proda Amerikancima, nego nekim lokalnim tajkunima ili ovim iz Srbije, jer poslije ovih naših, ne ostaje kamen na kamenu niti pod zemljom.
4. Možda ćemo postati jedna od američkih država, pošto nam do sada baš i ne ide od ruke i noge ta nezavisnost.
5. Ne bi morali da donosimo novi Ustav pošto bi dobili ovaj američki.
6. Ako nas Amerika kupi, možda nas presele na neko mjesto kao što planiraju Palestince; negdje gdje nema Hrvata i Bošnjaka, pa da svi odmorimo jedni od drugih.
7. Crna lista bi postala besmislena jer se ne veže za američke državljane.
8. Amerika bi besplatno dobila eksperte za terorizam Dževada Galijaševića i Predraga Ćeranića, dok bi mi za uzvrat dobili, po jeftinijoj cijeni, Đulijanija i ostale američke republikanske legende.
9. Oprostit ćemo im što su nas više puta bombardovali 90-ih godina 20. vijeka.
10. U Holivudu, Srbi ne bi više bili predstavljani kao loši momci, već kao obični ljudi.
11. Napokon bi četnici proglasili pobjedu, jer dok su se borili za Nijemce, maštali su da ginu za Ameriku i Englesku.
12. Dobićemo toliko para da nećemo znati šta da radimo sa njima.

Naravno, ima tu nekih problemčića koje nam sreću kvare, ali ne treba cjepidlačiti: recimo o nadležnostima predsjednika Republike Srpske. Njegovo je da daje pomilovanja, ordenje, da predlaže sudije Ustavnog suda Republike Srpske, raspušta Narodnu skupštinu Republike Srpske, konsultuje se i sugeriše premijeru, i druge nevažne stvari.

Kopanje rude se nigdje ne spominje.

Na kraju, ostaje nada da se Srbi iz Lopara, Zvornika, Šekovića, Ugljevika i Bijeljine neće protiviti ovoj trgovini, te da zarad svojih ličnih i ekonomskih interesa neće praviti probleme ni Dodiku ni Vučiću, niti biti protiv našeg finansijskog oporavka i puta ka boljoj budućnosti.