Snsdovska fabrika lizedupaca iznjedrila je svoj najveći talenat.

Nebrušeni biser usred kaljavog svinjca. Brada uzgajana tek toliko da izgleda starije, strogo zalizana kosa i odijelo krojeno po mjeri. Režimski paket aranžman u fizičkom obliku. Pelcovan govor ukrašen standardnim floskulama i ideološki bukvar memorisan do tančina. Ako ste ikada zamišljali kako izgleda Bane iz Balaševićeve pesme sada će vam biti jasnije, jer Marko Romić je upravo taj Bane.


Čist i fin jeste, ali ne dajte da vas lice dobrog dječaka zavara jer Romić, iako politička rezerva, iza kulisa igra važnu ulogu. Svoju kancerogenu djelatnost lobiranja u korist rastakanja Bosne i Hercegovine provodi veoma uspješno, a strateška tišina omogućava mu da nikada ne bude u centru pažnje. Dok se svi gube u političkoj prašini i ne vide čak ni svoj sljedeći korak, Marko sa aviokartom u ruci i putnim nalogom pod miškom odlazi u misiju.

Od svih njegovih službenih putovanja u svojstvu predstavnika Milorada Dodika, ovo posljednje - prekoatlantska ekskurzija za sada je najzanimljivije. Njegovo stupanje na tlo zemlje pod čijim sankcijama mu je šef, otvara niz pitanja na koja se odgovor ni ne nazire.

Romić se na društvenim mrežama i sastancima, a možda i privatno predstavlja kao predstavnik predsjednika Republike Srpske (ex predsjednika o.p.a), što zapravo nije stvarno radno mjesto, jer je on zapravo savjetnik, ali predstavnik ljepše zvuči. Bajkovito. Zvanično. Bitno. Stvara prizvuk presudnosti, kao recimo poslanik, Allahov poslanik ili Dodikov poslanik.

Rado ide Srbin u Ameriku:

Radi se o tradicionalnoj političkoj dosljednosti. Svaki neprijatelj prestaje da bude neprijatelj onda kada njegove usluge postanu poteba. Rukovodstvo režima svjesno je da prava moć nije ni u Beogradu, ni u Budimpešti, već ponajviše u zvaničnom Vašingtonu.


Omražena nacija vaviječnih neprijatelja i osnivača NATO alijanse početna je destinacija svake lobističke operacije predstavnika Republike Srpske.



Upravo iz takvih poriva, političko - interesnih rado ide Srbin u Ameriku. Tako se i dobri srpski sin Marko zatekao u prestonici SAD-a.

Prvi sastanak Romić je imao sa Blakeom Mooreom , članom Predstavničkog doma američkog Kongresa 22. maja 2025. godine.

Moore je član Republikanske stranke, koji se u američkoj politici ne ističe mnogo. Bivši uposlenik ministartsva vanjskih poslova (foreign service) u kojem se zadržao kratko, da bi se 2021. godine domogao mandata u Predstavničkom domu. Ako je vjerovati Romićevim objavama na Instagramu, obojici je bila velika čast i razgovarali su ugodno, ali Moore ne može mnogo da pomogne ni samom sebi, a ni Republici Srpskoj.

Simpatičan eksponat pitomog porodičnog čovjeka kojeg je biologija ispustila u pogrešnom vremenu. Nije se oduvijek slagao sa Trumpom, a čak je i podržao osnivanje komisije koja je istraživala napad na vašingtonski Kapitol u januaru 2021. godine.

Nakon Moorea, dobrog vojnika Marka istog dana ugostio je John Curtis, veteran američke politike, takođe republikanac i trenutni član Senata.

Curtis u lepezi svojih političkih vještina ima i jednu balkansku - preletaštvo, jer je do 2006. godine bio u Demokratskoj stranci. Član je velikog broja komiteta američkog Kongresa od kojih je Romiću bio najzanimljiviji Vanjskopolitički komitet.

Curtis nije zagriženi pristaša Trumpove politike, a svrstava se među umjerene konzervativce, te ima dobre odnose i sa članovima svoje matične stranke, ali i sa nezavisnim kandidatima. Uprkos njegovom učešću u radu velikog broja kongresnih komiteta, njegova moć je ograničena.

Zanimljiva je i činjenica da i Curtis i Moore dolazi iz Utah-a. Možda je i to nekada bila srpska zemlja, prapostojbina nebeskog naroda.



23. maja, Romić je provirio i u kabinet Mikea Leeja, još jednog republikanskog senatora.
Mike Lee je na čelu dva kongresna komiteta, Ekonomskog i Energetskog, ali je i člana već spomenutog Vanjskopolitičkog.
Marko je, kako bilježi u svom digitalnom tefteru bio očaran ovim susretom.


Ni Lee, kao ni Curtis nije bio zaljubljen u Trumpa, sve do njegovog novog mandata na čelu SAD-a. Tada je počeo novi krug ritualnog lizanja dupeta, vještine koju Romić već jako dobro poznaje, ali dodatni savjeti od starijih kolega nisu na odmet.

Lobističku turneju završio je posjetom Celesti Maloy, 24. maja ove godine. Maloy je jedna od najmlađih zastupnica u Predstavničkom domu američkog Kongresa, koja takođe dolazi iz Utaha, a gle čuda uz to je i članica Republikanse stranke.



Iz Romićeve perspektive sastanak sa njom je bio potpuni promašaj koji naravno neće ni priznati. Maloy se ne bavi vanjskom politikom, osim onda kada mora, a njega platforma bazirana je na razvoju ruralnih krajeva SAD-a i zaštiti prirodnih resursa.
Predstavnika Milorada Dodika objasnio joj je šta je i kako (ne)funkcioniše Dejtonski mirovni sporazum. Spominjao je i stabilnost BiH, jednakopravnost i konstitutivnost, ustaljen arsenal fraza meke diplomatije, sve te molitvene sintagme kojima se pred zapadnim čelnicima posipaju predstavnici Republike Srpske.

Maloy, Lee i Curtis osim iste stranke i savezne države dijele još jednu zanimljivu poveznicu. Sve troje su se školovali na Brigham Young Univerzitetu, te su sve troje članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana ili jednostavnije Mormonske crkve. Da li je to slučajnost ili jedan od kritsrijuma gospodina Romića, za sada nije poznato.

Osim toga, sve troje su političke prilivode, jer su prije Trumpove pobjede pravili snažan otklon od njegove, tvrdolinijaške grupe u Republikanskoj stranci.

Romić je svoje službeno putovanje obavljao istovremeno kada i Željka Cvijanović. Ipak, sve sastanke su održali odvojeno, a članica državnog predsjedništva sastala se sa mnogo važnijim čelnicima američke politike.


Ispostavilo se da je Željka mnogo više lobirala za sebe, nego za Dodika ili RS. Marko sa druge strane nije uspio da spasi šefa od drugostepene presude ili da privoli kongresmene i senatore politici SNSD-a ili je možda i Romić lobirao samo za sebe?

Kvazidiplomatska ofanziva nije urodila plodom, ali je mnogo koštala.
Ova godina je rekordna, sa iznosom od 54,9 miliona KM, što premašuje troškove svih prethodnih pokušaja Milorada Dodika da pronađe prekoatlantske saveznike.

Prisutnost Željke Cvijanović u Vašingtonu pomno je praćena, ali zakulisno lobiranje Marka Romića bh. mediji nisu pratili. On je na tankoj niti između marginalnog i bitnog, što mu omogućava da putuje i priča direktno po nalogu Dodika, nema sankcije na leđima i putuje bez problema. Osim u SAD, Milorad svog miljenika redovno šalje i na Bliski istok, ali i u Moskvu, te nerijetko boravi i po portama Srpske pravoslavne crkve, a prema nekim informacijama Dodik ga je u svoju službu uzeo upravo nakon urgencije vladika SPC-a.


Romić je po povratku govorio o bošnjačkim žalopojkama kojima je istekao rok u zvaničnom Vašingtonu, te da su tamo sada ljudi koji žele da čuju obe strane.

Marko Romić je Miloradov igrač za američke poslove. Pitanje je da li Amerika uopšte više želi da se igra sa Miloradom?

Možda će pronaći novi dašak svježeg vjetra, jer ovaj odavno bazdi na ustajalost. I njemu je istekao rok.