Događaji kojima često svjedočimo i o kojima čitamo, a koji nisu nimalo lijepi, ne mogu, a da čovjeka ne zabrinu, barem malo. Malo-malo pa se neko zapita: hoće li se Republika Srpska otcijepiti, hoće li biti rata, čemu ovo sve vodi?

Ne želim uopšte nagađati šta se može ili šta ne može desiti, mogu samo analizirati ono što sam vidio. A to je razlika između onih koji žele odvojenu RS i nas koji to ne želimo. Provozao sam se par puta nekim dijelovima manjeg BH entiteta. I primjetio sam neke činjenice, osobine koje su kod tog srpskog naroda izraženije nego kod nas.

Pa tako, npr, SVIJEST O DRŽAVI. Bez obzira što su oni zvanično u sastavu Bosne i Hercegovine, bez obzira na Dejtonski mirovni sporazum i presude suda u Hagu, bez obzira što im na pasošu stoji grb BiH, bez obzira što masa njih dolazi u Federaciju BiH na posao, bez obzira što cijeli svijet kaže da je to stvarno Bosna i Hecregovina, oni u svojoj glavi gaje misao i svijest da su oni posebna država. I tako generacijama. Od čobana do predsjednika. Čast izuzecima. Slični su Kurdima. I oni ne mogu mirno živjeti dok se ili ne promijeni njihova svijest ili ne ostvare njihove nakane. Uvijek će biti problema.

S druge strane, srest' ćemo masu stanovnika Federacije BiH, pogotovo Bošnjaka, kako psuju državu, psuju Aliju. Srest' ćemo masu Bošnjaka koji kršeći zakone direktno utiču na urušenje kakvog-takvog sistema i formiranje anarhije. Srest' ćemo masu dobrih Bošnjana koji se zapošljavaju preko štele, koji na bitne funkcije postavalju podobne i nesposobne ljude i onda se čudimo zašto nam vlast i sistem ne funkcioniše kako treba. U našoj svijesti je pohlepa, prevara, oholost. A onima koji drugačije misle, mogao bih napisati poseban esej da objasnim kako smo to mi pokvareni iz korijena. Od čobana do predsjednika. Čast izuzecima. Ima ovoga naravno, i kod naših sudržavljana iz manjeg entiteta, ali stekao sam dojam da im je ipak svijest o narodu i državi na prvom mjestu.

Šta je još zanimljivo u RS-u? U nekim dijelovima ZASTAVE su postavljene na skoro svakoj banderi pored puta. Na jednoj zastava Srbije, na drugoj zastava RS-a.

Vozeći se od Modriče prema Doboju, relativno lošim i starim putem primjetio sam još neke bitne odlike ljudi sa ovog područja. STARE I ORONULE KUĆE - kao da kasne 20-ak godina za nama. Nema tu sređaja i uređaja. Rijetka vozila koja sretneš na tom putu su STARA VOZILA. Opet u skoro decenijskom zaostatku za voznim parkom građana Federacije BiH. I rijetko sretnuta vozila, da li zbog slabe naseljenosti tog područja ili zbog toga što je narod odselio, ne znam. Ali dok sretneš jedno auto, nekad se voziš i po 10-ak minuta. Sličnu pustahiju sam kasnije vidio i u okolini Trebinja (ne u samom Trebinju). Slična pustahija je i na putu od Skender Vakufa prema Banjoj Luci. Nema svijeta, zaostalost, čak i sirotinja itd.

Ali čega ima? Ono kuća što ima karakteriše HAMBAR ILI ŠTALA ISPRED SKORO SVAKE KUĆE. SVAKO POLJE ZASIJANO. Sve vrste žitarica. Sve se zlati. Ljude rijetko sretneš, ali vide se rezultati njihovog rada. Radi se. Nisu okrenuli leđa zemljoradnji i stočarstvu.

A mi? Mi smo pobjegli sa sela u grad, pogospodili se. Ostavili zemlju da podivlja. Ostavili kuće da propadaju. Nažalost. U selu je skoro svaka druga porodica imala kravu. Ako imaš kravu i nešto zemlje to ti je garant da nećeš umrijeti od gladi. Samo ako hoćeš raditi. Ali mi nećemo raditi. Kao narod, čini mi se da smo se dosta ulijenili. Opet čast izuzecima. A nemamo mi ni neki motiv da se bavimo poljoprivredom i stočarstvom. Možda je uopšte greška što čekamo da nas neko s vrha motiviše na to. U međuvremenu, motivi da odlazimo iz države su sve glasniji. I sve više omladine se povodi za tim motivima. Nažalost.

Šta mi je još zapelo za oko u RS-u? Recimo, ako bi neki stranac posjetio MUZEJ HERCEGOVINE u Trebinju, stekao bi utisak da su u Hercegovini uvijek živjeli Srbi i samo Srbi. Zamislite Muzej Hercegovine bez Starog mosta i ostalih kulturnih znamenitosti Mostara, bez Počitelja, bez Međugorja, bez Stoca, bez Vidoškog, bez Herceg Stjepana. Zamislite Muzej Hercegovine bez Hercegovine. E tako su Srbi to zamislili. Nema nas u njihovim mislima.

A kod nas opet kontra, mi Bošnjaci smo više nego i za koga navijali za Duška, da bi nakon što je pobijedio na izborima, tužno konstatovali ''pa ovaj isti četnik ko i Dodik''.

Dok oni imaju izgrađenu svijest o narodu i državi i stalno rade na tome, mi ćemo tražiti sljedeću temu oko koje ćemo se raspravljati. Da li će to biti bojkot Binga ili pak bojkot uvoznih proizvoda. Ili ćemo se raspravljati oko politike. Kad su nam političke rasprave postale monotone, evo i druge vjerske (prva je bila ona prije par godina ''za i protiv vehabija''). Sad je ''za i protiv zajednice, centralizacije''. Samo nek se zaglupljena masa svađa oko nečega, bez znanja, analize, činjenica i argumenata. Ne mogu, a da se ne zapitam: Pa majka mu stara, zar nemamo dovoljno razumnih i čestitih ljudi u svim grupama pa da sjednu za jedan stol, analiziraju sve faktore i dogovore najbolje rješenje za neki problem, nego sve mora na silu ili na prevaru? Pa nismo ovce. Ili možda ipak jesmo?

Bošnjačko i bosansko rukovodstvo i u vjerskom i u političkom smislu je takvo kakvo jest. Narod je takav kakav jest. Bojim se da se puno veće stvari valjaju iza gluposti oko kojih se mi raspravljamo. Nek nam je Bog na pomoći.

Na kraju, nije ni pitanje hoće li Srbi iz RS-a dobiti svoju državu. Umjesto toga, bolje da se zapitamo hoćemo li svi mi izgubiti ovu svoju koju imamo, a koja je branjena krvlju naših predaka.

PS. Naravno da ima masa pozitivnih primjera i kod nas u Federaciji BiH, Bosanaca, Bošnjaka, Hrvata, bosanskih patriota i da i kod Srba ima dosta negativnih primjera. Nikad nije sve crno ili bijelo. Ovdje su samo navedene stvari u kojima smo tanki i na kojima trebamo raditi.