Moj vrli ahbab, gosp. A., o čijoj inteligenciji i načinu života postoje podijeljena i vrlo raznolika mišljenja mi je jednom prilikom rekao rečenicu koju često spomenem i koju ću vjerovatno pamtiti čitav život: "Ako vidiš voz koji se kreće ka provaliji i želiš nešto učiniti da spriječiš ili umanjiš katastrofu, nećeš kao Supermen stati na prugu i pokušati voz zaustaviti silom, nego ćeš se popeti na lokomotivu i pokušati zakočiti."

Ima smisla, na prvi pogled. Teoretski. Pokušao sam zamisliti kako bi to izgledalo u praksi.

Imamo voz koji srlja u propast i želimo dati svoj doprinos da se spriječi katastrofa. Penjemo se na voz. Ali ne možemo se popeti direktno na lokomotivu, nego upadamo u posljednji vagon. Do lokomotive je dug put, a na tom putu svakakvih je ljudi, prilika, neprilika, pojava i situacija.

U jednom vagonu su prostitutke, koje te mame u nemoral i žele da ti ukaljaju obraz i čast.

U drugom su lopovi koji će te pokrasti i od kojih, da bi vratio svoju imovinu, i ti moraš ukrasti.

Tu su negdje i kriminalci koji neće da te puste u sljedeći vagon dok im ne platiš. Tačnije, dok nekog od njih ne podmitiš.

Ima tu i kondukter koji hoće da ti naplati kartu puno više nego što zaista vrijedi, ali ako njemu direktno daš pare, onda ti karta i ne treba i možeš se vozat' koliko god hoćeš.

Na svom putu do lokomotive naići ćeš na ozbiljne manipulatore koji će te pričom tako omađijati, da ćeš, umjesto u vagon naprijed, otići u onaj iza. A da bi išao naprijed moraš savladati umijeće manipulacije i razne druge marifetluke.

Ima i onih koji će te pozorno slušati i reći da te u potpunosti podržavaju i da ti žele pomoći u tvome naumu da dođeš do lokomotive, a zapravo će učiniti sve da te što duže zadrže u svom vagonu.

Ima tu i onih koji vele da su na istom putu, cilj im je da spriječe katastrofu, dok prebiru po džepovima zbunjenih koji su, opet, tu radi samog putovanja i nemaju pojma šta se dešava.

Tu je i mnogo drugih sorti ljudi koje bi razuman čovjek izbjegavao da ikako može, ali jednom kad uđeš u voz, to je nemoguće.

Ima tu ljudi koji su došli sa istim ciljem kao i ti, ali su se u međuvremenu, izgubili u masi, u skupinama ljudi čije su osobine usvojili. S kim si, takav si.

Ima u vozu, naravno, i dobrih ljudi, pozitivnih, poštenih, čestitih, ali oni nisu problem. Ako ti ne mogu pomoći, neće ni odmoći sigurno. Sa njima, međutim, imaš drugačije zavrzlame. Kako ih prepoznati, nakon čitavog ljudskog hamelja kojeg si do sad sreo? Kako im vjerovati da ti hoće pomoći? Ili s druge strane, da li će oni vjerovati u tebe i tvoje namjere, nakon svega što su vidjeli tu?
Ako ''pravi'' prepoznaju ''prave'', pa se još i udruže, možda ima nade.

Jer svi ti negativci koje susrećeš, oni ne mogu gledati tebe pozitivnog i poštenog, još pogotovo ako napreduješ. Dobro će se potruditi da ti otežaju put i odmognu, pri tome ne birajući načine i udarajući tamo gdje si najslabiji. Ili još gore, potrudit će se da postaneš poput njih. Pokazat će ti lagodan život, na tuđi račun, bez puno muke, a sa samo jednom cijenom - tvojim dostojanstvom, obrazom, poštenjem. Do tebe je.

Da li ćeš postati ološ? Tad ćeš moći slobodno da se krećeš vozom, iz vagona u vagon. Ali do tad ćeš izgubiti čast, dostojanstvo, obraz, moral, iskrenost, vjeru. Izgubit ćeš sebe i svoje prvobitne želje i ciljeve. Onda više nije ni bitno hoćeš li doći do lokomotive. Tad je upitno da li ćeš uopće i htjeti zakočiti, jer to više nisi ti, sa početka priče.

Dakle, zaustavljanje voza više nije jedini cilj. Pravi izazov je, zapravo, sačuvati čast, obraz, dostojanstvo, moral, iskrenost i druge pozitivne osobine. Pravi izazov je sačuvati sebe.

A onoga ko uspije sačuvati sebe i svoje plemenite osobine i pri tom uspije zakočiti i zaustaviti voz, tj spriječiti ili barem umanjiti propast, možemo, s pravom, smatrati superherojem. Ako se takav uopšte ikada i pojavi.

Možda nama zaista treba Supermen. (Ili, za ljubitelje MCU, možda nam zaista treba Ajronmen, Tor, Kapetan Amerika, Spajdemen, Hulk i Blek Panter.) Možda.

Ajdin Sefer, 24.07.2021.