Veliki pozdrav dragi čitaoci, vaš najdraži online babuka je tu sa novom rep analizom. Ni jedan drugi sukob nije toliko podijelio svijet kao što je to uradio genocid u Gazi. Neki muzičari, reperi, glumci i sportisti su reagovali i odmah stali na stranu Palestinaca, drugi koji nisu bili upoznati sa situacijom su reagovali kasnije, dok su neki uvijek ostali u tišini. Najbolji primjer kukavičluka je američko palestinski kvazi muzičar DJ Khaled. Iako vuče korijene iz Palestine, nikada nije izustio ni jednu riječ o stradanju svog naroda. Od obraza su mu bitniji karijera i sponzori, tako da je Khaled prošle dvije godine proveo slikajući se sa hranom, koktelima i ponašajući se kao da se u svijetu ništa ne dešava. Nemojte me pogrešno shvatiti, ja ne očekujem da svako mora da se oglasi. Od pop muzičara koji prave ljubavne limunade i koji nikada u pjesmama nisu pjevali o politici i socijalnim temama, ne očekujem da preko noći postanu analitičari. Ali ako ste neko ko je vezan za Bliski istok i ako ste u svojoj karijeri uvijek bili politički angažovani, onda je čudno da odjednom postanete apolitični. Na kraju, svako za sebe mora odlučiti o čemu hoće, a o čemu neće pričati. Ali u teškim trenucima se vidi ko je mangup, a ko levat.

Prateći vijesti, naišao sam na jednu zanimljivu situaciju koja se desila u Njemačkoj. Od početka rata u Gazi, situacija u toj zemlji je napeta. Državni aparat pokušava da suzbije i cenzuriše palestinske aktiviste. To naravno ima veze sa Holokaustom; krivnjom i kompleksima koje Nijemci prenose sa generacije na generaciju. Svaki pokušaj kritike izraelskim vlastima se osuđuje kao antisemitizam, a njemačka vlada slijepo slijedi i odobrava svaki potez Telaviva. Klima se polako mijenjala i danas većina stanovništva je kritična prema Netanyahuovoj zločinačkoj koaliciji, ali politika ne oslikava mišljenje naroda. Jednu od glavnih struja u palestinskim protestima čine reperi koji su većinom arapskog i muslimanskog porijekla. U početku su tu podršku izražavali stidljivo i pažljivo, postovima na društvenim mrežama i u intervjuima, da bi nedavno bio i održan najmasovniji propalestinski skup u Berlinu.

Ta promjena klime je ohrabrila i repera PA Sportsa da jednu novu pjesmu posveti ljudima u Gazi. Za svoju numeru odlučio je da sempluje pjesmu njemačke rep legende Mosesa Pelhema. Nakon što je snimio i poslao pjesmu na odobrenje, Moses se ipak predomislio i povukao svoje odobrenje. Njegovo obrazloženje je da je pjesma jednostrana i da ne prikazuje izraelsku stranu!? Koju izraelsku stranu bi trebali prikazati? To da Izraelci ne mogu u miru uživati na plažama jer im smetaju detonacije iz Gaze i Zapadne obale? Vjerovatno se Moses prepao da neće ispasti nacista i antisemit, pa brzinski smislio diplomatski izgovor. I umjesto da PA Sports nađe drugi beat i snimi novu verziju pjesme, on je odlučio da, kao kakva tetka, cijelu situaciju iznese u javnost u vidu instagram statementa. Pjesma nije objavljena, pažnja se skreće sa Gaze i umjesto toga, svjedočimo reperskoj sapunici. Pitanje je šta je PA Sports radio dvije godine dok je trajao genocid i zašto se odlučio pjesmu snimiti baš sada kada se politička klima u Njemačkoj počela mijenjati u korist Palestinaca!? Da li mu je cilj bila pjesma ili da osramoti kolegu i predstavi ga kao simpatizera Izraela? Ili je u cijelu priču ušao kako bi pokupio komad slave i da pokaže koliki je humanista? Ko će ga znati!

Zbog čega činimo djela nekada ne znamo ni mi sami. Mislimo da je to iskreno i iz plemenitih razloga, ali kada analiziramo dublje, možda i nije baš tako. O tome će na kraju suditi samo Bog. Isto tako će biti upamćeni oni koji su digli svoj glas, ali i oni koji nisu. Palestina je zadnje dvije godine glavna tema u svijetu i taj trenutak neki koriste kako bi se obogatili. Odjednom na svakom ćošku vidimo palestinske majice čiji profit ne ide za Gazu, nego u džep trgovcima. Ako iko zna o malverzacijama, onda smo to mi Balkanci kojima su pokrali milione i milione donacija. Ovim ne želim da obeshrabrim ljude koji pomažu, doniraju i učestvuju u takvim akcijama, nego da to rade sa provjerenim i povjerljivim organizacijama i ljudima. I na kraju ono najbitnije, tema nije naš ego, pjesma, svađa sa kolegama i zarada. Tema nismo mi i naši osjećaji. Tema su djeca u Gazi i genocid koji se nad njima sprovodi.