Za mene lično, najveće iznenađenje je Radan Ostojić.
I to na čelu ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite.

Čovjek koji je borcima „junački“ povećao dodatak za jednu marku. Danas? 4,50 KM.

Vrijednost krvi, ruku i grobova? Jedna markica. Poruka je jasna: država ne ponižava borce iz neznanja — nego iz navike.

Vlada?
Pet novih lica, desetak starih. Presvučene fotelje, ista soba.
Premijer daje ostavku, pa se vraća. Pauza za kamere, mali cirkus, i nastavljamo gdje smo stali.

Dodik gleda sve to kao svoju privatnu predstavu, a narod broji marke i dane. Ovo nije greška, ovo nije nesposobnost — ovo je prezir.

Politika koja koristi procente kao dimnu zavjesu, a marke kao uvredu. Politika koja o borcima govori svečano, a živi se od njihovog zaborava.

Ali, priča ne staje na dodatku od 4,50 KM.

Sistem koji se hvali „transparentnošću“ istovremeno odbija da pokaže koliko je novca stvarno potrošeno na boračke programe, koliko ljudi čeka na priznavanje statusa, koliko je porodica ostalo bez osnovne pomoći.

Cifare bi mogle biti samo simbolika nepravde, ali ostaju samo brojevi u tabeli koju niko ne provjerava.

Dok se Vlada i dalje hvali „novim energijama“ i „modernizacijom“, stari obrazi ostaju na istim mjestima. Svaka reforma izgleda kao kozmetički potez: presvučena fotelja, novi natpis, nova konferencija. A prava promjena — prava briga za ljude — izostaje.

Narod gubi strpljenje, ali ne i svijest. Oni koji su dali sve — ruke, zdravlje, živote — gledaju kako sistem nagrađuje poslušne i ignoriše one koji su stvarno zaslužili poštovanje. Dok političari prave pauze za kamere i ceremonijalne ostavke, obični ljudi slušaju prazne riječi i čekaju da im neko konačno pokaže da nisu samo statistika.

Ovo nije samo izdaja boraca. Ovo je izdaja svih onih koji vjeruju da država može imati obraza, koja očekuje odgovornost i koja misli da politika postoji da služi ljudima, a ne da ih ponižava.

I dok se svaka nova Vlada predstavlja kao svjetionik promjena, stvarnost ostaje ista — mali cirkus sa istim akterima, istim pravilima i istim prezirom prema ljudima koji su sve dali.

Borci su ponovo izdani. I izdaja je nagrađena foteljama.