Hodati sarajevskim ulicama sredinom januara 2026. godine ne znači samo kretati se kroz grad – to znači igrati ruski rulet sa sopstvenim životom. Svaki put kada izađete iz haustora, pogled nije uperen u cestu ispred vas, već panično pretražuje rubove krovova iznad glave. Te ogromne, kristalne oštrice koje vise sa sarajevskih fasada nisu samo prirodni fenomen; one su fizički dokaz zakašnjele reakcije sistema. Dok građani s opravdanim strahom koračaju rubom zaleđenog kolovoza jer su trotoari postali deponije snijega, vlast nas putem društvenih mreža pokušava uvjeriti da je „akcija u toku“.

Gledamo video premijera Nihada Uka od 14. januara, dakle, punih četrnaest dana nakon što su padavine počele, kako u markiranoj jakni Civilne zaštite telefonom podsjeća direktore upravitelja zgrada na njihovu „zakonsku obavezu“ skidanja ledenica. Empatija je u tim trenucima skupa i rijetka riječ; dok građani lome ekstremitete, a na Grbavici gube živote pod težinom zapuštenog drveća i leda, vlast nam nudi „koordinaciju“ koja stiže u trenutku kada se led, ironično, već sam počeo otapati.

Satira naše nemoći

Gas maske nakon nuklearnog udara
Reakcije naših opštinskih i kantonalnih vlasti tokom ove zime neodoljivo podsjećaju na mračni, nadrealni skeč. Zamislite, na trenutak, da se u Sarajevu desi nuklearni napad. Grad je u ruševinama, preživjeli se kriju po podrumima, a radijacija je odavno uradila svoje. I onda, tačno 14 dana nakon udara, iz nekog dubokog, sigurnog bunkera izlazi delegacija u markiranim uniformama, otvara kombi i viče:

„Evo raja, stigle gas maske, nemojte reći da nismo koordinisali!“.

Upravo tako zvuče objave o „mobilizaciji Civilne zaštite“ i „podrazumijevanju zakonskih obaveza“ sredinom januara. Kada je šteta već nepopravljiva, kada je privreda stala, a građani iscrpljeni od samostalnog čišćenja, vlast se pojavljuje sa „rješenjima“ koja su trebala biti na snazi još u novembru. Ova zakašnjela briga nije ništa drugo do pokušaj gašenja požara čašom vode, i to u trenutku kada je cijela zgrada već izgorjela.

Kulminacija ovog haosa dogodila se u naselju Grbavica, gdje je pad drveta pod težinom snijega usmrtio sugrađanku. Ovaj tragični incident ogolio je najmračniju stranu sarajevske komunalne frakture: dok je porodica tugovala, javnost je svjedočila sramotnoj razmjeni saopštenja o tome ko je „nadležan“. KJKP „Park“ se branio da drvo nije u njihovom redovnom planu održavanja, dok su opštinske službe tvrdile da nemaju mehanizaciju za orezivanje visokih stabala. Taj „međuprostor“ između kantona i opštine, u kojem niko nije odgovoran za sigurnost građana, postao je grobnica za nedužne, a sve zbog odbijanja vlasti da centralizuju resurse u jedan operativno sposoban Holding.

Od vizije do zaborava

Ideja o komunalnom holdingu u Kantonu Sarajevo nije nastala 2025. ili u jeku januarskog kolapsa - ona je stara gotovo devedesetak godina, sa formalnim začetkom u sredini 2010-ih. Prvi značajniji institucionalni korak bilo je naručivanje Studije društveno-ekonomske opravdanosti uspostave holdinga javnih komunalnih preduzeća od strane Ministarstva komunalne privrede i infrastrukture Kantona Sarajevo. Studiju je naručeno još 2017. godine, a prezentirana je javno u septembru 2020. godine u Vladi Kantona Sarajevo. Autori su bili konzorcij sastavljen od stručnjaka Ekonomskog fakulteta, Ekonomskog instituta i konsultantske firme ENOVA Sarajevo. Cilj studije bio je detaljna analiza stanja u komunalnom sektoru, procjena potencijalnih ušteda i predlozi modela organizacije holdinga koji bi objedinio sedam glavnih komunalnih preduzeća.

Studija je sadržavala više segmenata:

• analizu poslovanja postojećih javnih komunalnih preduzeća
• prikaz različitih modela organizacije - decentraliziranog (ugovornog) i centraliziranog (statusno povezanog)
• komparativne primjere iskustava drugih gradova u Evropi
• akcioni plan sa preporukama za implementaciju

Između redova preporuka provlačila se jasna poruka: danas fragmentiran sistem komunalnih preduzeća mogao bi postati efikasniji i jeftiniji ukoliko se objedini zajedničko poslovanje u okviru holdinga. Autori su govorili o uštedama u administraciji, javnim nabavkama, pravnim poslovima i jedinstvenoj bazi podataka za korisnike komunalnih usluga.

2021–2022
Proceduralno pokretanje bez stvarne implementacije

Godine 2021. i 2022. donijele su formalne pomake - Skupština Kantona Sarajevo je prihvatila studiju kao osnov za daljnje aktivnosti, a Vlada je pokrenula procedure koje su trebale voditi ka uspostavi holdinga. Cilj je službeno bio reforma javnog komunalnog sektora, objedinjavanje administrativnih funkcija i poboljšanje kvaliteta usluga.

Ipak, u praksi sve je ostalo na administrativnim koracima i diskusijama. Studija i formalno usvajanje nisu rezultirali stvarnom reorganizacijom: nisu doneseni ključni zakonski okvir ili implementacijski plan koji bi centralizovao komunalne funkcije i nadležnosti u jedan sistem. Proces je godinama stajao, dok su istovremeno cijene komunalnih usluga ostajale neadekvatne i neodržive u odnosu na troškove poslovanja, što su stručnjaci više puta upozoravali.

2023-2025
Zatišje i stagnacija

U periodu 2023-2025. godine formalni govori o holdingu gotovo da su utihnuli u javnoj komunikaciji. Studija i dalje figurira u dokumentima, ali nijedna od preporučenih faza implementacije nije provedena. Umjesto prelaska na objedinjene mehanizme upravljanja, kantonalna vlast je nastavila dodjeljivati nadležnosti i sredstva postojećim preduzećima bez stvarne koordinacije, dok su općine često vraćale dio poslova lokalnim jedinicama vlasti bez integracije u kantonalni plan. Perspektiva ušteda od 20 miliona KM (kalkulirana u Studiji kroz uštedu na administrativnim i nabavnim procesima) ostala je teoretska, jer nijedan jedinstveni tender ili sistemska racionalizacija nije zaživio.

2026

Od ambiciozne vizije i stručne analize do prakse bez implementacije, put uspostave komunalnog holdinga u Kantonu Sarajevo ostao je proces bez kraja. Formalno usvajanje Studije i pokretanje procedure nisu se pretvorili u stvarnu transformaciju sistema, ostavljajući komunalnu mrežu u stanju fragmentacije i neefikasnosti, što je na kraju doprinijelo kolapsu usluga tokom zime 2025/2026. godine.

Uspon općinskih „feuda“

Kanton Sarajevo raspolaže sa velikim brojem kantonalnih i općinskih javnih komunalnih preduzeća, što pokazuje koliko je sistem komunalne privrede fragmentiran i teško koordiniran. Prema zvaničnim strateškim dokumentima i izvještajima, kantonalna javna komunalna preduzeća (KJKP) obuhvataju različite funkcije — od vodovoda i kanalizacije do održavanja zelenih površina, odvoza otpada i rada tržnica — dok su uz njih registrovana i općinska preduzeća koja rade slične ili iste poslove.

Primjeri ključnih kantonalnih komunalnih preduzeća uključuju:

• KJKP Rad Sarajevo - tradicionalno zaduženo za odvoz otpada i čišćenje ulica, javnih površina i trotoara;
• KJKP Park Sarajevo - održavanje zelenih površina i parkova u gradu;
• KJKP Vodovod i kanalizacija Sarajevo - upravljanje vodosnabdijevanjem i kanalizacionom mrežom;
• KJKP Sarajevogas - distribucija plina;
• KJKP Toplane – Sarajevo - sistem centralnog grijanja;
• KJKP Pokop, Tržnice i pijace, Gras - ostale specifične funkcije.

Uz kantonalna preduzeća, djeluju i općinska javna komunalna preduzeća (JKP) koja, iako manje u obimu, preuzimaju iste ili slične funkcije unutar svojih jedinica lokalne samouprave. Primjeri uključuju JKP Ilidža, Komunalac Hadžići, JKP Vodostan Ilijaš i, u ranijim dokazima iz drugih sredina, model komunalnih preduzeća u Istočnom Novom Sarajevu gdje Rad i Vodovod i kanalizacija rade kao javna komunalna preduzeća lokalne nadležnosti.
Ovakva struktura stvara višestruke probleme upravljanja i povećava administrativne troškove:

• Višestruke uprave - umjesto jedne centralne uprave Holdinga, sada postoji više direktora i upravnih odbora koji donose odluke o istim ili sličnim funkcijama;
• Paralelne pravne i administrativne službe - svako preduzeće ima sopstveni pravni i administrativni aparat, što umjesto racionalizacije povećava troškove poslovanja;
• Neadekvatna koordinacija nabavki - nabavke bitnih resursa kao što su sol za posipanje, gorivo za opremu i angažovanje mehanizacije često se vrše zasebno od strane svakog preduzeća, što oslabljuje pregovaračku poziciju i rezultira višim cijenama usluga.

Poređenja radi, u sistemu jedinstvenog komunalnog holdinga centralizovane nabavke i zajednički resursi podrazumijevaju smanjenje operativnih i administrativnih troškova, što bi hipotetički značilo i efikasniju reakciju u kriznim situacijama.
Dodatne ilustracije negativnih posljedica fragmentacije pokazuje analiza poslovanja javnih komunalnih preduzeća u Kantonu Sarajevo. Podaci iz izvještaja o razvoju pokazuju da:

• neka od najvažnijih preduzeća (Vodovod i kanalizacija, Sarajevogas, Rad i Gras) posluju sa značajnim gubicima, dok druga bilježe smanjenje dobiti;
• ukupan poslovni rezultat 2024. ukazuje na to da neke komunalne strukture ne generišu profit, što dodatno opterećuje budžet i otežava reinvestiranje u opremu i infrastrukturu;
• broj zaposlenih u komunalnom sektoru je rastao, što ukazuje na to da se administracija i dalje širi umjesto da se racionalizira kroz objedinjene funkcije.

Umjesto jedne upravljačke strukture koja bi objedinjavala funkcije i resurse, kantonalni i općinski nivo komunalne infrastrukture ostao je raspršen i neusklađen. Ovaj model omogućava brojne administrativne i političke „feude“ koji često rade po vlastitim procedurama, sa sopstvenim direktorskim timovima i odborima, umjesto da djeluju kao sinergična mreža. Takva fragmentacija ne samo da povećava troškove i birokratiju, već i slabi sposobnost sistema da reaguje na krizne situacije, kao što je bila zima 2025/2026.

Politička pozadine: Mir u kući, haos na ulici

U Kantonu Sarajevo političke elite su godinama usmjeravale komunalni sektor ne prema potrebama građana, nego prema političkim i kadrovskim interesima. Umjesto da komunalna preduzeća budu profesionalne službe koje pružaju osnovne usluge, ona su se — prema više medijskih izvještaja i izjava političara — pretvorila u politički prostor za imenovanja i razmjenu kadrova. Stranke koriste rukovodeće strukture kao instrument za distribuciju benefita svojim članovima, što dodatno otežava donošenje smislene, dugoročne strategije organizacije i upravljanja komunalnim uslugama.

U javnim raspravama i kritikama, posebno iz opozicionih redova poput Stranke za BiH, komunalna preduzeća su označavana kao „plijen političkih stranaka“ gdje se menadžmenti više bave internim politikama i kontrolom nad radnicima nego pružanjem usluga građanima. Prema ovim kritikama, loše upravljanje prati i povećanje cijena komunalnih usluga kojem ususret Vlada KS-a priznaje da postoje duboki sistemski problemi i neravnoteža između troškova i naplate usluga, ali bez jasnog plana kako taj problem riješiti u okviru postojeće komunalne mreže.

Ovakav odnos prema komunalnim preduzećima reflektira se i u odluci da se ne realizuje uspostava jedinstvenog holdinga, iako je Skupština KS-a usvojila Studiju društveno-ekonomske opravdanosti još 2021. godine, a stručne analize su ukazivale na brojne prednosti centralizovanog modela upravljanja. Umjesto toga, proces reforme je “zapeo”, ostavljajući sektor razlomljenim i bez organizacione vizije koja bi prevazišla interesne razlike i fragmentaciju.

Štaviše, politički otpor prema reformama proizlazi iz tehnološkog i kadrovskog statusa quo, gdje svaka reforma, uključujući osnivanje holdinga, znači smanjenje broja direktora, nadzornih odbora i drugih upravljačkih pozicija koje stranke tradicionalno koriste za nagrađivanje članova i jačanje vlastitog utjecaja. Takav politički otpor protiv jedinstvene strukture dovodi do očuvanja paralelnih preduzeća sa sopstvenim kadrovima, što drži komunalni sektor u stanju koje je sklon neusaglašenim odlukama i nemogućnosti koordinacije u krizama.

U konačnici, umjesto da se komunalne usluge tretiraju kao javni servis od općeg interesa, one su postale alat političkih igara i patronaže, što direktno utiče na kvalitet usluga — posebno u trenucima kriznih situacija kao što je bio zimski kolaps početkom 2026. godine.

Blokade: Sindikati i pravni vakuum

U pokušajima da se komunalni sektor u Kantonu Sarajevo reformiše ili konsoliduje — uključujući potencijalnu uspostavu jedinstvenog holdinga — javili su se znatni otpori iznutra i spolja, koji dodatno usložnjavaju situaciju i doprinose statusu quo koji je neskladan efikasnom upravljanju.

Prije svega, sindikalni pritisci i nezadovoljstvo radnika komunalnih preduzeća glasno su artikulisani tokom 2025. i inicijalno jesenjih mjeseci najave kolapsa. Predstavnici sindikata komunalne privrede KS-a javno su dali rok Vladi Kantona Sarajevo za hitan sastanak i najavili proteste ako ne dođe do razgovora o stanju u sektoru, ističući da sistem funkcioniše na rubu izdržljivosti i da radnici trpe posljedice politiziranog upravljanja i nepoštivanja kolektivnih ugovora. Sindikalni predstavnici su ukazivali da uprave, često imenovane kroz političke veze, ne poštuju kolektivne ugovore i da se pojedini pokušaji formiranja paralelnih sindikalnih organizacija koriste kao sredstvo pritiska i kontrole radnika.

Takve tenzije su često završavale najavama demonstracija i organizovanih protesta ispred zgrade Vlade Kantona Sarajevo, pri čemu su sindikati jasno naznačili da problemi u komunalnoj privredi ugrožavaju osnovno funkcionisanje sistema i da bi bez stvarnih promjena mogli dovesti do potpunog kolapsa usluga.

Ovaj sindikalni otpor nije isključivo vezan za političke igre već reflektira dublje probleme u pravnom i upravljačkom statusu komunalnih preduzeća. Radnici i njihove organizacije ukazuju da se menadžmenti, bez dovoljno kompetencija, postavljaju kroz političke procese, a ne kroz stručne kriterije, što dodatno oslabi kapacitet sistema da odgovori na izazove kao što su povećane zimske obaveze ili krizni periodi.

S druge strane, vlasti i dio menadžmenta komunalnih preduzeća često odbacuju ove tvrdnje kao nepotrebnu dramatizaciju, tvrdeći da stanje “nije van kontrole”, ali i ne nudeći konkretne planove za zakonsko jačanje nadležnosti i depolitizaciju sistema.

Pored sindikata, pravni okvir u kojem djeluju komunalna preduzeća u Kantonu Sarajevo također je izvor blokada. Posljednjih godina nije usvojen adekvatan zakon o lokalnoj samoupravi koji bi jasno regulisao odnos općinskih i kantonalnih nadležnosti u komunalnim pitanjima. Nedostatak takvog zakonskog okvira stvorio je pravni vakuum koji koriste lokalni načelnici kao argument u osporavanju kantonalnih inicijativa, tvrdeći da bi konsolidacija ili centralizacija nadležnosti narušila općinska prava, iako to često služi kao taktički instrument blokade reformi.

Ovakvo saplitanje reformskih inicijativa — sindikalnim pritiscima i pravnim nesigurnostima koje politički akteri tumače prema svojim interesima — stvara dodatni parazitni sloj koji uskraćuje mogućnost sistemskog rješenja komunalnih izazova. Bez jasnih zakonskih mehanizama i profesionalnog konsenzusa o reformi sistema, komunalna mreža ostaje rastrgana između zahtjeva za zaštitom pozicija i potrebom za modernizacijom i efikasnim servisima.

Komunalna kriza u Kantonu Sarajevo tokom zime 2025/2026. nije bila iznenađenje već kumulacija višedecenijskih promašaja u javnim politikama, upravljanju i organizaciji komunalnog sektora. Okupljeni dokazi pokazuju da:

1. Sistem komunalnih usluga ostaje raspršen i neučinkovit, sa brojnim preklapanjem ovlasti i bez centralizovanog upravljanja, što je ključni razlog zašto kolaps u funkcionisanju osnovnih usluga nije spriječen niti adekvatno riješen.
2. Fragmentacija između kantonalnih i općinskih preduzeća, uz više direktora i upravljačkih struktura, povećava troškove, birokratiju i otežava koordinaciju — što se posebno osjeti u kriznim situacijama kao što su snažne snježne padavine.
3. Politizacija komunalnog sektora stvorila je okruženje u kojem se strateške odluke o reformi — poput uspostave Holdinga komunalne privrede — blokiraju zbog otpora stranačkih interesa i kadrovskih pogodnosti, umjesto da budu vođene jasnim profesionalnim i servisnim kriterijima.

Trodecenijski zastoj u korekciji cijena komunalnih usluga dodatno je otežao održivost sektora. Analize koje su predstavljene javnosti ukazuju na značajnu razliku između stvarnih troškova pružanja usluga i postojećih tarifa, što ukazuje na duboku neravnotežu koja prijeti urušavanjem sistema ako se ne sprovedu strukturne promjene. Premijer Kantona Sarajevo je istakao da neke cijene nisu mijenjane decenijama i da su korekcije neizbježne, ali da se nastoji izbjeći naglo poskupljenje — što je dodatan znak da je trenutni model komunalnih usluga neodrživ bez reformi.

Odluke o povećanju budžetskih sredstava za zajedničku komunalnu potrošnju u 2026. godini (oko 26 miliona KM) i planu ulaganja od preko 40 miliona KM u opremu i infrastrukturu predstavljaju pokušaj sanacije posljedica, ali bez sistemskog restrukturiranja i depolitizacije ti napori ostaju fleksibilni popravci na slomljenom sistemu.

Ko je odgovoran?

Odgovornost za trenutno stanje u komunalnom sektoru Kantona Sarajevo ne predstavlja tek apstraktan „sistem“ niti neku neimenovanu silu već direktan ishod političkih odluka i kadrovskih politika konkretnih političkih partija tokom dužeg vremenskog perioda.

Prvenstveno, Stranka demokratske akcije (SDA) je, kroz dugi niz godina u kojima je ostvarivala značajnu zastupljenost u kantonalnim organima vlasti, presudno utjecala na samu strukturu upravljanja komunalnim preduzećima i procedure imenovanja njihovih rukovodstava. Kadrovi SDA-a su u kontinuitetu bili prisutni u nadzornim odborima i na ključnim upravljačkim pozicijama, što je predstavljalo dio šire prakse prema kojoj su političke veze, umjesto profesionalne stručnosti, primarno određivale kadrovska rješenja. Ovakav model postavljanja i rotiranja kadrova bez jasno definisanih kriterija direktno je doprinio dugoročnoj fragmentaciji i sistemskoj slabosti čitavog komunalnog sektora.

Tokom narednih mandata, kada su odgovornost u Kantonu Sarajevo preuzimale široke političke koalicije, situacija se nije suštinski promijenila, već su se politički utjecaji jednostavno prenijeli na nove stranke unutar vlasti.

Koalicija „Šestorka“ koju su sačinjavale Socijaldemokratska partija BiH (SDP BiH), Narod i pravda (NiP), Naša stranka (NS), Demokratska fronta (DF), Savez za bolju budućnost (SBB) i Nezavisna bosanskohercegovačka lista (NBL), činila je vlast u periodu nakon 2018. godine i tada je preuzela punu odgovornost za rad javnih komunalnih preduzeća. Iako je ova koalicija inicijalno deklarisala namjeru za sprovođenje temeljnih reformi, do stvarne i suštinske konsolidacije sistema nije došlo, dok su mnoge pozicije i dalje ostale popunjene isključivo prema stranačkim i koalicijskim dogovorima.

Nakon toga, koalicija „Trojka“, sastavljena od Naroda i pravde (NiP), Socijaldemokratske partije BiH (SDP BiH) i Naše stranke (NS), preuzela je izvršnu vlast u Kantonu Sarajevo. Međutim, ona je nastavila s uspostavljenom praksom imenovanja rukovodilaca u javnim komunalnim preduzećima putem političkih mehanizama, umjesto da se fokusira na profesionalnu selekciju i neophodnu depolitizaciju sistema. To ilustruju sljedeći konkretni primjeri:

• U slučaju KJKP „Rad“ Sarajevo, protiv Nijaza Salamovića — koji je u trenutku imenovanja bio kadar Naroda i pravde (NiP) Kantonalno tužilaštvo pokrenulo je istragu zbog osnovane sumnje u nezakonit način imenovanja na pozicije izvršnog direktora i direktora preduzeća. Ovo uključuje optužbe za zloupotrebu položaja i krivotvorenje radnog iskustva, uz privođenje članova upravnog i nadzornog odbora koji su direktno učestvovali u njegovom imenovanju. Istraga je razotkrila da su politički faktori imali presudnu ulogu u njegovom postavljanju, uprkos izričitim upozorenjima Ureda za borbu protiv korupcije KS.
• U KJKP „Toplane – Sarajevo“, imenovanje Harisa Džihanića za vršioca dužnosti direktora — kao i njegova kasnija potvrda bez jasno utvrđenih kriterija stručnosti — ukazuje na identične obrasce kadrovskih izbora. Ti se izbori tumače isključivo u kontekstu političkih dogovora unutar vladajuće strukture, uključujući i kadrove koji se vežu za SDP.

Navedeni primjeri jasno pokazuju da NiP, SDP BiH i NS kao ključni politički subjekti u Vladi KS tokom mandata „Trojke“ nisu suštinski transformisali model upravljanja komunalnim preduzećima. Naprotiv, nastavljena je praksa u kojoj stranački kandidati bez adekvatnih profesionalnih kvalifikacija preuzimaju ključne upravljačke funkcije.

U konačnici, SDA, NiP, SDP BiH i NS su, svaka u okviru svog mandata i političke uloge, doprinijele održavanju fragmentiranog sistema putem politički motivisanih imenovanja i izbjegavanja reformi koje bi profesionalizirale upravljanje komunalnim preduzećima. Ovakva raspodjela odgovornosti nedvosmisleno potvrđuje da nijedna od navedenih stranaka nije lišena utjecaja na trenutno stanje nego naprotiv, svi ključni politički akteri su kroz svoje mandate direktno oblikovali način upravljanja, donosili kadrovske odluke i određivali pravce (ne)razvoja ovog sistema.

Građani Sarajeva plaćaju jednu od najskupljih komunalnih usluga u Bosni i Hercegovini, ali bez proporcionalnog kvaliteta servisa koji bi im trebalo biti obezbijeđeno s obzirom na nivo oporezivanja i troškove života. U 2025. godini došlo je do korekcija cijena vode, grijanja i drugih komunalnih usluga, nakon decenija bez usklađivanja sa realnim troškovima - neke tarife nisu mijenjane i do 25 godina, uprkos značajnom rastu troškova energije, rada i održavanja infrastrukture.

Prema analizama koje su prezentirane nadležnima i javnosti, razlika između stvarnih troškova i važećih cijena komunalnih usluga u Kantonu Sarajevo je tolika da bez korekcija sistem prijeti urušavanju. Stručnjaci ističu da se komunalne tarife ne podudaraju sa realnim troškovima, posebno kod vodosnabdijevanja , odvoza otpada i održavanja čistoće, a da dosadašnji model nije uspio da ponudi pravičnu i održivu naplatu usluga.

Kolaps sistema tokom zime 2025/2026. dodatno je ilustrirao ovu dinamiku: otežana prohodnost ulica, neadekvatno čišćenje snijega i incidenti povezani s neadekvatnim održavanjem javnih površina direktno su utjecali na svakodnevni život građana i ekonomsku aktivnost. Usluge koje građani plaćaju a često i dodatno subvencioniraju kroz budžet, ostaju neefikasne i nepouzdane, što dodatno opterećuje kućne budžete i dovodi do osjećaja nepravde i frustracije kod stanovnika.

Bez gašenja paralelnih komunalnih preduzeća, uspostave depolitiziranog i centralizovanog upravljačkog modela (poput jedinstvenog komunalnog holdinga ) te temeljitih reformi sistema obračuna i naplate usluga, Sarajevo će svaku narednu zimu dočekivati sa istim rizicima sistemskog kolapsa.

Reforma mora obuhvatiti:

Depolitizaciju upravljačkih struktura i profesionalnu selekciju kadrova, kako bi rukovodstva javnih preduzeća bila odgovorna i operativno sposobna za upravljanje krizama i normalnim radom.

Jedinstvenu, koherentnu strategiju za cijene, naplatu i održavanje usluga, koja bi se zasnivala na realnim troškovima, pravednoj naplati i sistemskom planiranju troškova, a ne na fragmentiranim tarifama koje ne pokrivaju troškove održavanja i investicija.

Pravno jasno definisane nadležnosti kantonalnih i lokalnih organa, kako bi se izbjegao pravni vakuum i osporavanja nadležnosti koja paraliziraju sistem i onemogućavaju efikasnu koordinaciju intervencija u realnom vremenu.

U suprotnom, komunalne usluge će ostati skupa ali neefikasna usluga, dok će građani i dalje plaćati cijenu neodgovornog upravljanja i političke inertnosti, kroz sve veće svakodnevne troškove života i posljedice slabog sistemskog planiranja i koordinacije koje se kristalizovalo u kolapsu tokom zime 2025/2026.