Od tatinog sina, preko neuspješnog studenta i vrlo opozicinoara, do mlađahnog gradonačlenika. Sve su ovo bile njegove uloge kroz deceniju bavljena politikom. Svoju novu strast Stanivuković je pronašao u ulozi očuha nacije, populističke inovacije će iskoristiti kako bi pedagoški korigivao posrnulu omladinu.
Suština je uniformi:
25. maja Gradska uprava grada Banjaluka objavila je javni poziv za popunu jedinica opšte namjene i povjereničke službe sistema zaštite i spasavanja ili u prevodu civilni rok.
Javni poziv se sprovodi uprkos tome što za isti ne postoji saglasnost Skupštine grada, a odbornicima nije ni dostavljen nacrt javnog poziva. Služenje civilnog roka u potpunosti finansira gradska uprava.
Pored troškova prevoza, smještaja, obroka i opreme, grad je pripremio i novčanu naknadu za polaznike, ali iznos naknade za sada nije poznat, budući da je definisan u skladu sa Zakonom o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama.
Nakon vala negodovanja, kako zbog ignorisanja Skupštine grad, tako i zbog same ideje civilnog roka, u odbranu svojevrsnog trening kampa Gradske uprave stala je gradska menadžerica - Mirna Savić Banjac i to sa sljedećom izjavom:
Najvažnija poruka civilnog roka jeste da mlade učimo humanosti i solidarnosti, da ih učimo kako da budu korisni članovi zajednice.
Funkcija gospođe Savić Banjac zove se gradski menadžer, te ona iako je žena radi na, jezički posmatrano, muškom radnom mjestu.
Činjenica da gradska administracija nije usvojila praksu polne ravnopravnosti čak ni u nazivima radnih mjesta dovoljno govori o gore citiranoj solidarnosti.
Javni poziv za civilni rok traje do 24. juna, a otvoren je za sva fizički i zdravstveno sposobna lica starosti od 18 do 25 godina.
Poziv za civilni rok samo je jedan od poteza u sklopu kampanje Generacija bistrog uma. Sljedeće na redu su školske uniforme, a gradonačelnik se na Instagramu pohvalio izborom za sada anonimnog, ali navodno najpovoljnijeg ponuđača za izradu istih. Tako će učenike u narednim godinama oblačiti firma o kojoj za sada niko osim gradonačelnika i njegovih saradnika ne zna ništa. Odabran je i još jedan anonimni, najpovoljniji ponuđač i to za nabavku školskih ormarića, kako bi se đačke torbe rasteretile. Pored svega navedenog grad idalje traži rješenje za ukidanje pristupa društvenim mrežama djeci i mlađim maloljetnicima, a Stanivuković je usputno spomenuo izradu aplikacije koja bi blokirala pristup sadržaju za osobe mlađe od 16 godina. Tu je naravno i farsoidna borba protiv igara na sreću, tačnije kladionica koje se nalaze u blizini škola.
Sve su ovo zanimljive ideje vladajućeg gradskog dječaka, ali postoji niz nelogičnosti i ogroman nedostatak nadležnosti, koji u kombinaciji sa populizmom čini kampanju besmislenom.
Uvođenje civilnog roka nije nadležnost grada, već entiteta i države. Gradska uprava ne može garantovati da će lica koja prođu obuku tokom ljetnog kampa ostati na raspolaganju u slučaju prirodnih nepogoda ili nesreća druge vrste, osim ukoliko im se ne ponudi stalno zaposlenje, što svakako ostavlja otvoren prostor za nepotizam.
Školske uniforme su dodatni budžetski izdataka, te takođe ne mogu biti obavezujuće za sve učenike ukoliko se njihova upotreba ne usaglasi sa entitetskim Ministarstvom prosvjete i kulture, čija je nadležnost resor obrazovanja. Uporedo sa navedenim gradska uprava veće decenijama, tradicionalno kasni sa raspisivanjem konkursa za studentske i srednjoškolske stipendije, što samim tim izaziva konstantno kašnjenje za isplaćivanjem istih. Ukoliko je jedan od ciljeva kampanje smanjivanje ekonomskog jaza između građana, a naročito između učenika, onda bi isplata stipendija i doprinosa za vrtiće i porodilje trebali da budu prioritet u odnosu na uniforme.
Ideološki posmatrano, sveobuhvatna kampanja inžinjeringa mladih obična je poluintelektualna bljuvotina u kojoj se Draško Stanivuković nameće kao vertikala prema kojoj mladi treba da ravnaju svoje uspjehe, ambicije, izgled i stavove. Nemoguć je graditi Generaciju bistrog uma na temeljima negiranja ratnih zločina, revizije istorije i etnonacionalističkog folklora.
Zato bi prije uniformi, ormarića, kazana pasulja i gajbi luka, polaznici kampa za obuku trebali prvo da prekreče murale ratnih zločinaca, ukinu nazive ulica imenovanih po četnicima i vrate nazive banjalučkih naselja od vremena prije etničkog čišćenja. Jedino će tako postati humani, solidarni i korisni članovi društva, a ne privatna brigada poslušnika zatrovanog dječaka.
